Gradsko dramsko kazalište »Gavella«, osnovano u Zagrebu 1953. kao Zagrebačko dramsko kazalište (ZDK); od 1970. Dramsko kazalište »Gavella«, sadašnje ime nosi od 1992. Osnutak kazališta potaknula je skupina pretežito mlađih glumaca HNK-a (Nela Eržišnik, Drago Krča, Pero Kvrgić, Sven Lasta, Josip Marotti, Mia Oremović, Mladen Šerment, Duka Tadić, Vjera Žagar i dr.) i redatelja (Kosta Spaić, Mladen Škiljan), neimenovani duhovni vođa pokreta Branko Gavella, književnici Mirko Božić, Marijan Matković, Joža Horvat, Petar Šegedin i dr. te likovni umjetnici Edo Murtić, Kamilo Tompa i Božidar Rašica. Za prvoga ravnatelja postavljen je Pero Budak. Kazalištu je dodijeljena zgrada u Frankopanskoj 10, dotad područna pozornica HNK-a (Malo kazalište). Zbog adaptacije zgrade (prema nacrtima B. Rašice) kazalište je prve predstave (U logoru i Golgota Miroslava Krleže) izvelo na gostovanju, u Subotici, u ožujku 1954. Novoadaptirana zgrada otvorena je 30. XI. 1954. izvedbom Golgote. Namjera osnivača bila je osnovati novi teatar koji bi, uz nacionalnu kuću, potvrdio mogućnost drugačijega kazališta, tako da repertoar i stil, suprotstavljajući se tradicionalizmu HNK-a, određuju redatelji (B. Gavella, M. Škiljan, K. Spaić, Dino Radojević, Georgij Paro, Božidar Violić, Paolo Magelli, Želimir Mesarić, Miroslav Međimorec, Petar Veček, Ivica Kunčević, Krešimir Dolenčić i dr.) i mnogobrojni glumci. Načelo »kolektivne glume«, oporučno naslijeđeno od B. Gavelle, nije se sukobljavalo s individualnošću koju su pojedinim predstavama davali različiti redatelji. Upravo je te dvije značajke kritika isticala kao najveće kvalitete uspješnih predstava (M. Krleža, U logoru i Kraljevo; Sofoklo, Kralj Edip; Eugene O’Neill, I ledar dođe; Peter Weiss, Hölderlin; Pedro Calderón de la Barca, Život je san i dr.). Repertoar kazališta čine djela suvremenih svjetskih dramatičara, posebice romanskih i anglo-američkih, praizvedbe djela hrvatskih dramatičara (M. Matković, P. Budak, Slavko Kolar, Slobodan Šnajder, Ivan Bakmaz, Čedo Prica, Ivo Brešan i dr.), ali ne izostaju ni klasične tragedije i komedije, kao ni djela začetnika moderne drame. Od 1973. održavaju se Gavelline večeri.
