struka(e): kazalište
Krča, Drago
hrvatski glumac
Rođen(a): Kutina, 1. IX. 1923.
Umr(la)o: Zagreb, 22. III. 1998.

Krča, Drago, hrvatski glumac (Kutina, 1. IX. 1923Zagreb, 22. III. 1998). Nakon amaterskih nastupa u partizanskim kazališnim družinama, školovao se u Zemaljskoj glumačkoj školi i Dramskome studiju zagrebačkoga HNK-a. God. 1945–53. bio je član HNK-a, a 1953–75. Dramskoga kazališta »Gavella«, kojemu je bio jedan od osnivača. Od 1954. do odlaska u mirovinu 1989. predavao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Isprva je tumačio uloge mladih junaka: Branko (S. Kolar, Sedmorica u podrumu), Miljenko (I. Gundulić, Dubravka), a potom nervčika i nezadovoljnika: Montserrat (E. Roblès), Krešimir Horvat (M. Krleža, Vučjak). Najuspjelije uloge ostvario je interpretacijama kompleksnih Krležinih likova poput Aurela (Leda), Pavla (Golgota) i Kadeta Horvata (U Logoru) te osebujnim kreacijama komičnih likova kao što je Molièreov Orgon (Tartuffe), Jonsonov Volpone i napose Shakespeareov Falstaff (Henry IV). Ostale značajne uloge: Macbeth (W. Shakespeare), Stockmann (H. Ibsen, Neprijatelj naroda), Galileo Galilei (B. Brecht, Život Galilejev), Richard Sherman (G. Axelrod, Sedam godina vjernosti), Dioklecijan (A. Šoljan, Dioklecijanova palača) i Ivan (V. Kljaković, Susreti/Hanibal). Često je surađivao na radiju, a rjeđe na televiziji i filmu. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1989.

Citiranje:

Krča, Drago. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 27.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/krca-drago>.