Škiljan, Mladen, hrvatski kazališni redatelj i dramaturg (Zagreb, 24. XII. 1921 – Zagreb, 12. VII. 2014). Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1940. bio je član Družine mladih V. Habuneka, a nakon 1945. radio je kao dramaturg i redatelj na Radio Zagrebu. Od 1951. bio je asistent i koredatelj B. Gavelle u zagrebačkom HNK-u (Eshil, Agamemnon), a 1953–66. redatelj u Dramskom kazalištu »Gavella«, odakle se vratio u HNK, gdje je 1970–74. obnašao dužnost intendanta. U stručnoj je periodici pisao članke o tzv. poetskom teatru i kazališnoj organizaciji. Prevodio je drame sa starogrčkoga i francuskoga (Aristofan, Molière). Najzapaženije su mu režije u Dramskom kazalištu »Gavella« O miševima i ljudima (J. Steinbeck, 1954), Žrtva na grobu (Eshil, 1955), Dundo Maroje (M. Držić, 1955., prva novovjeka izvedba integralnoga teksta komedije), Scapinove spletke (Molière, 1956), Vašar snova (M. Matković, 1958), Svršetak igre (S. Beckett, 1958), Svilene papuče (M. Božić, 1960), Galeb (A. P. Čehov, 1962), a u HNK-u Divni dani (S. Beckett, 1965), Ranjena ptica (M. Matković, 1966), Balade Petrice Kerempuha (M. Krleža, 1969., vlastita scenska adaptacija), Golgota (M. Krleža, 1977), Glinena kolica (Śūdraka, 1979), Hamlet (W. Shakespeare, 1980) i Divlja patka (H. Ibsen, 1987). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1988.
