Feynmanov dijagram [fẹi'nmən~], (po Richardu Phillipu Feynmanu koji ga je predstavio 1948), dvodimenzijski grafički prikaz međudjelovanja subatomskih čestica koji je razvijen u okviru kvantne elektrodinamike kako bi se jednostavnom vizualizacijom olakšalo praćenje velikih i kompliciranih izračuna. Rabi se za sve vrste međudjelovanja. U dijagramu jedna koordinatna os predstavlja prostor, a druga vrijeme. Za prikaz elektrona i pozitrona rabe se ravne linije sa strelicama, za prikaz fotona valovite, za prikaz gluona petljaste itd. Spoj triju linija naziva se vrh.
Međudjelovanja se događaju u vrhovima u kojima čestice tvari, primjerice elektroni, emitiraju ili apsorbiraju česticu kojom se posreduje elektromagnetsko međudjelovanje, primjerice foton (sl. a). Osobitost su tih dijagrama antičestice prikazane kao obične čestice koje se gibaju unatraške u vremenu (sl. b). Uz granaste dijagrame pojavljuju se i dijagrami s kvantnim petljama zbog izmjene virtualnih čestica (ili parova čestica – antičestica) (sl. c).
