Higgsov bozon [higz~] (po Peteru Higgsu) (znak H0), bozon uveden u standardnu teoriju čestica i sila (1964) radi objašnjenja kako je prilikom nastanka svemira narušena elektroslaba simetrija pa je nastao veći broj subatomskih čestica nego antičestica i zašto čestice imaju masu. Njegova masa mirovanja približno je 125,09 GeV/c², spin 0, vrijeme poluraspada 1,56 × 10–22 s, električki je neutralan i sam je sebi antičestica. Može se raspasti na dva W-bozona (H0 → W+ + W–), dva Z-bozona (H0 → Z0 + Z0), dva fotona (H0 → γ + γ) i dr.
Najjednostavniji je mehanizam za lomljenje elektroslabe simetrije Higgsovo polje, a postojanje Higgsova bozona upozorava na postojanje Higgsova polja i potvrđuje točnost standardnog modela čestica. Higgsov bozon opažen je u pokusu sa sudarima dvaju snopova protona na vrlo visokim energijama u LHC sudarivaču u CERN-u (2012), a za njegovo teorijsko otkriće i otkriće mehanizma koji pridonosi razumijevanju podrijetla mase subatomskih čestica dobili su Nobelovu nagradu za fiziku Peter Higgs i François Englert (2013).
