Fermat [fεrma'], Pierre de, francuski matematičar (Beaumont-de-Lomagne, 20. I. 1601 – Castres, 12. I. 1665). Na Sveučilištu u Orléansu diplomirao pravo (1631). Bio je savjetnik gradskoga parlamenta u Toulouseu. U slobodno vrijeme proučavao je radove starogrčkih matematičara, posebno Arhimeda, Eudoksa iz Knida i Diofanta iz Aleksandrije. Svoja je razmišljanja i rezultate često zapisivao na marginama knjiga, nije objavljivao radove. S Renéom Descartesom suotkrivač je analitičke geometrije, s Blaiseom Pascalom začetnik je teorije vjerojatnosti, a s Isaacom Newtonom i Gottfriedom Wilhelmom Leibnizom je suotkrivač diferencijalnoga računa. Bavio se i optikom, oblikovao načelo prema kojemu se svjetlost između dviju zadanih točaka širi onom putanjom za koju joj treba najmanje vremena (→ fermatovo načelo). Dao mnoge značajne teoreme, za koje je tvrdio da ih je dokazao, ali ti dokazi nisu nađeni u njegovoj ostavštini. Danas je najpoznatiji po svom radu u teoriji brojeva, npr. po teoremu o višekutnim brojevima, malom Fermatovom teoremu i posebno po velikom Fermatovu teoremu. Po njem su nazvani i Fermatova spirala, Fermatov broj \(\displaystyle F_n=2^{2^n}+1\) za n ≥ 0, Fermatova metoda faktorizacije, Fermatov teorem o zbroju dvaju kvadrata, planetoid (12007 Fermat) i dr.
