električni otpor (znak R), fizikalna veličina koja opisuje utjecaj vrste tvari, duljine i debljine otpornika, električnoga vodiča ili izolatora na tok električne struje. Električni otpor vodiča kroz koji teče istosmjerna električna struja može se izračunati nakon mjerenja ampermetrom i voltmetrom s pomoću relacije R = U/I, koja se dobije iz Ohmova zakona za istosmjernu struju. Mjerna je jedinica električnoga otpora om (Ω). Mjeri se s pomoću ommetra.
Omski otpor vodiča (žice) ovisi o presjeku, duljini i vrsti tvari od koje je vodič izrađen, R = ρl/P, gdje je ρ elektična otpornost, l duljina i P ploština poprečnoga presjeka vodiča. Električni otpor ovisi i o vanjskim fizikalnim utjecajima, od kojih je, osobito za vodiče koji se najčešće upotrebljavaju u elektrotehnici, najvažniji utjecaj temperature: R = R0 (1 + αΔT), gdje je R0 početni električni otpor, ΔT promjena temperature i α temperaturni koeficijent otpora.
U otpornicima gdje se električna energija pretvara u toplinu, pri izmjeničnoj struji, jednako kao i pri istosmjernoj struji, dolazi do sudara električnih naboja s česticama tvari vodiča. Električni otpor tih otpornika naziva se djelatni ili omski otpor.
U električnim zavojnicama i električnim kondenzatorima pri izmjeničnoj struji ne obavlja se koristan rad, pa se električni otpori, induktivni otpor (RL) i kapacitivni otpor (RC), koji se pojavljuju u njima, nazivaju i jalovi otpori. Induktivni otpor računa se prema jednadžbi: RL = ωL, a kapacitivni otpor RC = 1/ωC, gdje je ω = 2πf kutna frekvencija, L induktivnost zavojnice, C električni kapacitet kondenzatora, a f frekvencija izmjenične struje. Ako se u serijskom spoju nalaze istovrsni jalovi otpori, njihov rezultantni otpor jednak je zbroju pojedinih otpora; ako su pak serijski vezani induktivni i kapacitivni otpor, rezultantni otpor jednak je njihovoj razlici: RLC = RL – RC. No u kombinaciji omskih i jalovih otpora zbrajanje se mora izvesti geometrijski. Tako je rezultantni otpor ili impedancija serijskoga spoja: Z² = R² + (RL – RC)².
