električna otpornost (zastarjeli naziv: specifični električni otpor) (znak ρ), fizikalna veličina koja opisuje svojstvo tvari da se opire protjecanju električne struje; recipročna je električnoj provodnosti. Može se odrediti mjerenjem električnoga otpora R, duljine l električnog vodiča u smjeru protjecanja električne struje i ploštine njegova poprečnog presjeka P, dakle: ρ = Rl/P. Mjerna je jedinica električne otpornosti om metar (Ωm).
Najmanju električnu otpornost imaju supravodiči, potom vodiči, poluvodiči i elektroliti, a najveću izolatori. Osim o vrsti tvari električna otpornost ovisi i o primjesama u tvari, temperaturi, strukturi tvari, npr. električna otpornost vode u tekućem stanju jako ovisi o koncentraciji otopljenih soli. Ovisnost električne otpornosti o temperaturi dana je izrazom: ρ = ρ0 (1 + αΔT), gdje je ρ0 početna električna otpornost, ΔT promjena temperature i α temperaturni koeficijent otpora.
Električna otpornost nekih tvari na temperaturi od 20 °C
| tvar |
električna otpornost (Ωm) |
| srebro |
1,59 × 10−8 |
| bakar |
1,68 × 10−8 |
| zlato |
2,44 × 10−8 |
| aluminij |
2,82 × 10−8 |
| volfram |
5,60 × 10−8 |
| željezo |
1,0 × 10−7 |
| platina |
1,06 × 10−7 |
| olovo |
2,2 × 10−7 |
| nehrđajući čelik |
6,9 × 10−7 |
| živa |
9,8 × 10−7 |
| dijamant |
1012 |
| germanij |
0,46 |
| pitka voda |
20 do 2000 |
| silicij |
640 |
| staklo |
1011 do 1015 |
| guma |
~1013 |
| sumpor |
~1015 |
| zrak |
1,3 × 1016 do 3,3 × 1016 |
| PET |
1021 |
| teflon |
1023 do 1025 |
