Drašković, hrvatska velikaška obitelj. Pretpostavlja se da potječu iz plemena Kršelaca. Prema obiteljskoj predaji, začetnik obitelji bio je Ivan (u. 1234), koji se istaknuo u vrijeme kralja Andrije II. Arpadovića kao zapovjednik križarske vojske u bitkama za Damask. Nikola se pak iskazao u bitkama protiv Tatara 1241–42. Pripadnici obitelji u izvorima su zabilježeni od kraja XV. st.: kao familijar obitelji Babonića Blagajskih 1471. spominje se Ivan, a braća Juraj i Bartol 1491. spomenuti su u ispravi o osnutku pavlinskoga samostana u selu Donje Zažićno (danas Donje Pazarište). Na Cetinskome saboru 1526/27. sudjelovao je Bartol, koji je zbog osmanskog pustošenja napustio stare obiteljske posjede s obiju strana Velebita i preselio se u Pokuplje. Njegovi sinovi Juraj II. i Gašpar (1530–91) postavili su temelje snazi i bogatstvu obitelji. Rimsko-njemački car i hrvatsko-ugarski kralj Maksimilijan II. 1567. dodijelio je Gašparu i njegovu sinu Ivanu II. barunstvo, a 1569. dobili su dobro i grad Trakošćan po kojem su stekli pridjevak »Trakošćanski«. Iste je godine Juraj II. s Gašparom dobio i vlastelinstvo Klenovnik. Od Gašpara potječu ostali pripadnici obitelji Drašković. Njegovi sinovi Petar (1555–1614) i Ivan II. utemeljitelji su dviju obiteljskih grana, a treći sin, general Juraj III. (oko 1560 – nakon 1607), sudjelovao je 1593. u bitki kraj Siska te 1595–96. u bitkama za oslobođenje Petrinje. Petar je 1607. bio izabran za jednog od upravitelja kraljevstva, a utemeljio je i ljutomersku granu obitelji, nazvanu po njezinu glavnom sjedištu Ljutomeru. Njegov sin Gašpar (u. oko 1668) posljednji je muški odvjetak te grane obitelji. Ivanova obiteljska grana, nazvana je još i banskom, jer je, osim njega, dala još dva bana: Ivana III. i Ivana V. Juraj IV. (1599–1650), sin Ivana II. i brat Ivana III., bio je poznati govornik te biskup u Pečuhu, Vácu i Győru. Ivanu III., bratu mu Nikoli I. (u. vjerojatno 1659) i bratiću Gašparu te svim nasljednicima podijeljen je 1631. grofovski naslov. Nikola I., numizmatičar, kraljevski savjetnik, komornik i meštar dvornika, stekao je 1657. dvor i posjed u Ptuju. Sinovi Ivana III. Ivan IV. i dvorski sudac Nikola II. (oko 1625–87) podijelili su bansku granu u dvije grane. Franjo Adam (1673–1759), podmaršal, bio je drugi sin Nikole II. Istaknuo se u više bitaka, osobito u vrijeme opsade tvrđave Nové Zámky 1710. Njegovi potomci izumrli su oko 1792. Sinovi Ivana IV. bili su ban i general Ivan V. te podban Petar II. (u. 1696). Sin Ivana V. bio je podmaršal Josip Kazimir, koji je imao 3 sina: Ivana VIII., pukovnika, Franju I. (1750–1817), potpukovnika i carskoga i kraljevskog komornika, te Josipa II. (u. nakon 1802), pukovnika i baranjskoga velikog župana. Sinovi Ivana VIII. bili su Janko, narodni preporoditelj i političar, i Juraj V., kulturni djelatnik. Jankova loza izumrla je ranom smrću njegova sina Josipa V. Od sinova Jurja V. kao dobrotvor ističe se Ivan Nepomuk (1805–56), dok su se Stjepan (r. 1804), Aleksandar (1804–45) i Teodor (1818–50), utemeljitelj dugoselske grane obitelji koja je u muškoj lozi izumrla s Ivanom (1876–1971), priklonili unionističko-madžaronskoj politici. Juraj VI. (1804–89) i Karlo I. (1807–55) unuci su Franje I. Karlo I. bio je pristaša hrvatskog narodnog preporoda i promicatelj školstva, a 1846. njegova palača (u Opatičkoj 18 u Zagrebu) kupljena je za Narodni dom. Njegovi sinovi Ivan IX. i Josip VI. (1849–1912) pokušali su 1885–87. utemeljiti opozicijsku »središnju stranku« (centrum) protiv bana K. Khuen-Héderváryja. Nakon početnoga zamaha akcija nije uspjela, pa su se oba brata kao posljednji iz obitelji 1888. povukli iz političkog života. Supruga Ivana IX. Julija, rođena Erdődy, bila je slikarica, a njihov sin fotograf Karlo (Dragutin). Potomci obitelji žive u Austriji.
