Drašković, hrvatska velikaška obitelj. Pretpostavlja se da potječu iz plemena Kršelaca, premda V. Klaić drži da su podrijetlom iz plemena Mogorovića. Prema rodoslovlju, začetnik obitelji bio je Ivan (u. 1234), koji se navodno istaknuo u vrijeme kralja Andrije II. Arpadovića kao zapovjednik križarske vojske u bitkama za Damask. Nikola se iskazao u bitkama protiv Tatara 1241–42. U vojnoj službi kralja Ludovika I. Anžuvinca spominje se 1347. Petar. Prvi u izvorima potvrđeni pripadnik obitelji bio je Juraj (oko 1450 – oko 1490). Na Cetinskome saboru 1526/27. sudjelovao je Bartol, koji je zbog osmanskog pustošenja napustio stare obiteljske posjede s obiju strana Velebita i preselio se u Pokuplje. Njegovi sinovi Juraj II. i Gašpar (1530–91) položili su temelj snazi i bogatstvu obitelji. Rimsko-njemački car i hrvatsko-ugarski kralj Maksimilijan II. 1567. udijelio je Gašparu i njegovu sinu Ivanu II. barunstvo; 1569. dobili su dobro i grad Trakošćan po kojem su dobili pridjevak »od Trakošćana«. Iste je godine Juraj II. s Gašparom dobio i Klenovnik s okolnim imanjem. Od Gašpara potječu ostali pripadnici obitelji Drašković. Njegovi sinovi Petar (1555–1614) i Ivan II. utemeljitelji su dviju obiteljskih grana, a treći sin, general Juraj III. (oko 1560 – nakon 1607), sudjelovao je 1592. u bitki kraj Siska te 1595. i 1596. u bitkama za oslobođenje Petrinje, i postao joj i zapovjednikom. God. 1607. Petar je bio izabran za jednog od upravitelja kraljevstva, a utemeljio je i ljutomersku granu obitelji, nazvanu po njezinu glavnom sjedištu Ljutomeru. Njegov sin Gašpar (u. oko 1668) posljednji je muški odvjetak te grane obitelji. Ivanova obiteljska grana, nazvana je još i banskom, jer je, osim njega, dala još dva bana: Ivana III. i Ivana V. Juraj IV. (1599–1650), sin Ivana II. i brat Ivana III., bio je svećenik i poznati govornik te biskup u Pečuhu, Vácu i Győru. God. 1631. podijeljen je grofovski naslov Ivanu III., bratu mu Nikoli I. (u. vjerojatno 1659) i bratiću Gašparu te svim nasljednicima. Nikola I., numizmatičar, kraljevski savjetnik, komornik i meštar dvornika, stekao je 1657. dvor i posjed u Ptuju. Sinovi Ivana III. Ivan IV. i dvorski sudac Nikola II. (oko 1625–87) podijelili su bansku granu u dvije grane. Franjo Adam (1673–1759), podmaršal, bio je drugi sin Nikole II. Istaknuo se u više bitaka, osobito u vrijeme opsade tvrđave Nové Zámky 1710. Njegovi potomci izumrli su oko 1792. Sinovi Ivana IV. bili su ban i general Ivan V. i podban Petar II. (u. 1696). Sin Ivana V. bio je podmaršal Josip Kazimir, koji je imao 3 sina: Ivana VIII., pukovnika, Franju I. (1750–1817), potpukovnika i carskoga i kraljevskog komornika, te Josipa II. (u. nakon 1802), pukovnika i baranjskoga velikog župana. On je 1770. branio teze iz dijela studija državne uprave i tiskao ih iste godine u Zagrebu. Studij je završio 1773. u Beču. Sinovi Ivana VIII. bili su Janko, narodni preporoditelj i političar, i Juraj V., kulturni djelatnik. Jankova loza izumrla je ranom smrću njegova sina Josipa V. Od sinova Jurja V. kao dobrotvor ističe se Ivan Nepomuk (1805–56), dok su se Stjepan (r. 1804), Aleksandar (1804–45) i Teodor (1818–50), utemeljitelj dugoselske grane obitelji koja je u muškoj lozi izumrla s Ivanom (1876–1971), priklonili unionističko-madžaronskoj politici. Juraj VI. (1804–89) i Karlo I. (1807–55) unuci su Franje I. Karlo I. bio je pristaša hrvatskog narodnog preporoda i promicatelj školstva, a 1846. njegova palača (u Opatičkoj 18) kupljena je za Narodni dom u Zagrebu. Njegovi sinovi Ivan IX. i Josip VI. (1849–1912) pokušali su 1885–87. utemeljiti opozicijsku »središnju stranku« (centrum) protiv bana K. Khuen-Héderváryja. Nakon početnoga zamaha akcija nije uspjela, pa su se oba brata kao posljednji iz obitelji 1888. povukli iz političkog života. Supruga Ivana IX. Julija, rođena Erdődy, bila je slikarica, a njihov sin fotograf Karlo (Dragutin). Potomci obitelji žive u Austriji.
