Drašković, Juraj II., hrvatski ban i kardinal (Biline kraj Knina, 5. II. 1525 – Beč, 31. I. 1587). Rano je ostao bez oca, pa se o njemu brinuo ujak, velikovaradinski biskup J. Utješenović. Školovao se u Krakovu, Beču, Bologni, Padovi i Rimu. Do 1557. obavljao je više nižih crkvenih službi (prepošt u Orodinu, stari Arad u Rumunjskoj, 1553. prepošt u Jasovu, Slovačka) i bio imenovan tajnikom kralja Ferdinanda I., u čijoj je pratnji bio 1555. na državnom saboru u Augsburgu, gdje je poticao pomirenje katolika i protestanata. Za biskupa u Pečuhu imenovao ga je Ferdinand I. 1557., a papa potvrdio 1560. Zbog osmanskog pustošenja nije boravio u Pečuhu. Na trećem zasjedanju Tridentskoga sabora 1561–63. sudjelovao je kao izaslanik kralja Ferdinanda I. i Ugarskoga Kraljevstva (pro regno Hungariae). Na Saboru se zauzimao za ženidbu katoličkog svećenstva, pričest pod obje prilike, pomirljivost i ekumenizam te vjersko jedinstvo Crkve i Europe u suprotstavljanju Osmanlijama. God. 1563. postao je zagrebačkim biskupom i na toj je dužnosti ostao do 1574. Kao zagrebački biskup podupirao je djelatnost isusovaca u Hrvatskoj, sazvao tri biskupijske sinode (1566., 1570. i 1574), na kojima je pokušavao odluke Tridentskoga sabora provesti u praksu, otvorio sjemenište u Zagrebu i suzbijao protestantske utjecaje (izopćio kalvinističkoga župnika i pisca Mihajla Bučića). Hrvatsko-dalmatinskim banom bio je od 1567. do 1578., najprije s F. Frankapanom Slunjskim (1567–72), zatim sam 1572–74. i s G. Alapićem 1574–78. Kao ban borio se za obranu zemlje od Osmanlija i utvrđivanje Krajine te protiv njemačke uprave. Radio na pomirenju hrvatskog plemstva. U doba njegova banovanja izbila je 1573. seljačka buna, za koje je Drašković nastojao izbjeći oružane sukobe obećavajući pobunjenim kmetovima da će za njih posredovati kod njihove »zemaljske gospode« i kod kralja, ali ga neki povezuju s osudom i kažnjavanjem pobunjenika. Kaločkim nadbiskupom postao je 1574. (ali je i dalje ostao zagrebačkim biskupom), a biskupom u Győru i kraljevskim kancelarom 1578. Kralj Rudolf II. imenovao ga je 1584. kraljevskim namjesnikom za Ugarsku, a papa kardinalom 1585. Prema B. A. Krčeliću Drašković je ostavio više traktata u rukopisu te povijest Tridentskoga sabora.
