Drašković, Ivan III., hrvatsko-slavonski ban i ugarski palatin (?, 1603 – Óvár, VIII. 1648). Sin hrvatsko-slavonskog bana Ivana II. Studirao je filozofiju u Grazu, a studij prava završio na Hrvatskom kolegiju u Bologni 1620. Potom je kraće vrijeme djelovao na dvoru u Beču. Ratovao je protiv Osmanlija kraj Kaniže (1622), Sredičkog i Brkiševine te na rijeci Muri. Kralj Ferdinand II. mu je 1631. dodijelio grofovski naslov te ga 1634. imenovao komornikom i tajnim savjetnikom, a 1635. dao mu je naslov trajnoga kneza. Kralj Ferdinand III. imenovao ga je 1640. hrvatskim banom i vrhovnim zapovjednikom Karlovačke granice. Djelovao je na jačanju obrambenoga sustava pograničnih utvrda (Gora, Pokupsko, Petrovac, Gorica i dr.), istaknuo se u više bitaka protiv Osmanlija (posebno kraj Kladuše) i odlučno se odupirao presezanjima krajiških generala prema Hrvatskoj. Znatno je proširio obiteljska imanja (Veliki i Mali Bukovec, Kostel, Gorica i dr.). Kao jedini Hrvat koji je obnašao tu čast, 1646. imenovan je ugarskim palatinom. Bio je gorljiv pristaša katolicizma i protureformacije, poglavito djelovanja isusovaca. Kralj mu je 1648. dodijelio posjed Óvár na desetogodišnje uživanje te čast župana županije Árva. Baštinik dijela knjižnice ugarskog povjesničara Miklósa Istvánffyja, kao mecena podupirao je književni rad te bio zaštitnik i patron povjesničara Jurja Ratkaja. Suvremenici su ga nazivali defensor Croatiae. Pokopan je u crkvi sv. Martina u Požunu (Bratislava) uz najviše državne počasti.
