dimenzija (lat. dimensio: izmjera).
1. Mjera u prostoru, npr. duljina, visina ili širina čega; veličina, razmjer (platna ogromnih dimenzija); važnost, značenje, opseg (događaj skromnih dimenzija); pojavni oblik čega, gledište s kojega se što promatra, aspekt (duhovna dimenzija života, pravna dimenzija problema). – Dimenzioniranje, određivanje dimenzija.
2. U matematici, pojam dimenzije upotrebljavao se intuitivno u geometriji od početaka njezina razvoja. Točka je shvaćena kao objekt dimenzije nula, pravci i krivulje kao jednodimenzijskii, ravnine i plohe su dvodimenzijskee, a tijela su u prostoru (npr. kocka, kugla, stožac) trodimenzijska. U modernoj je matematici pojam dimenzije vrlo bitan, a u raznim se njezinim granama definira na različite načine. Primjerice, u algebarskoj geometriji dimenzija je najmanji broj koordinata potreban za određivanje položaja točke, u teoriji vektorskih prostora dimenzija vektorskoga prostora broj je elemenata u bazi toga prostora. Ako je dimenzija n, točka u tom prostoru određena je s n svojih koordinata u odnosu prema danoj bazi. U topologiji ima više definicija dimenzije, a sve se zasnivaju na nekim svojstvima pravaca, ravnine i prostora, pa su u tim slučajevima ekvivalentne. Jedna je od njih, tzv. induktivna definicija, ova: za prazan se skup stavlja da je dimenzija –1, za neprazan topološki prostor dimenzija je najmanji nenegativan cijeli broj n (ako postoji) sa svojstvom da svaka točka toga prostora ima po volji male okoline čiji je rub dimenzije manje od n.
3. U fizici, dimenzija veličine je temeljno svojstvo izraženo s pomoću najmanjega potrebnog broja međusobno neovisnih veličina koje su izabrane kao osnovne. Kao osnovne odabiru se veličine koje se najlakše i najpreciznije mjere. U mehanici su osnovne dimenzije dužina (L), masa (M) i vrijeme (T). U dimenzijskim jednadžbama dimenzija se označuje stavljanjem izraza za fizikalnu veličinu u uglastu zagradu. Npr.:
| brzina = put/vrijeme, |
[brzina] = [v] = LT–1 |
| ubrzanje = promjena brzine/vrijeme, |
[ubrzanje] = [a] = LT–2 |
| sila = masa × ubrzanje, |
[sila] = [F] = MLT–2 |
| rad ili energija = sila × put, |
[rad] ili [energija] = [W]
ili [E] = ML²T–2 |
