Bose-Einsteinova kondenzacija

Bose-Einsteinova kondenzacija [bo'se ại'nštain~] (po Satyendri Nathu Boseu i Albertu Einsteinu), pojava svojstvena bozonima, pri kojoj se, ako je temperatura kvantnomehaničkoga fizikalnoga sustava dovoljno mala (gotovo 0 K), velik broj čestica (npr. atoma, Cooperovih parova) nalazi u istom, najnižem mogućem energijskom stanju opisanom jedinstvenom valnom funkcijom, a čestice se povezuju kao kolektivni makroskopski kvantni sustav mnogo veći od bilo koje pojedinačne čestice. Bose-Einsteinovu kondenzaciju teoretski su predvidjeli Bose i Einstein 1925., a prvi je put eksperimentalno postignuta 1995., u grupi Carla Wiemana i Erica Allina Cornella (JILA, Boulder, SAD), hlađenjem razrijeđenoga plina (pare) rubidijevih atoma do ultraniske temperature (manje od 170 · 10^–9 K iznad apsolutne nule temperature) u atomskoj stupici.