Batina (madžarski Kiskőszég), naselje u Baranji na desnoj obali Dunava; 594 st. (2021). Leži na 101 m visine, podno Banske kose (Bansko brdo), 28 km sjeveroistočno od Beloga Manastira. Granično je mjesto prema Bačkoj (Vojvodina, Srbija) s cestovnim mostom (izgrađen 1974). Stanovnici se tradicionalno bave poljoprivredom (osobito uzgojem vinove loze, povrtnih kultura te svinja i goveda). Nakon izgradnje novoga putničkog pristaništa 2015. potiče se kruzing turizam. Batina ima dobru osnovu za razvoj kulturnoga (memorijalni kompleks, umjetnička kolonija) i ribolovnoga turizma. U naselju je župna crkva sv. Valentina Mučenika iz 1927. – Na lokalitetima Gradac, Sredno i Parlog utvrđeni su nalazi naselja od kasnoga brončanoga do starijega željeznoga doba, a svoje su naselje, najvjerojatnije utvrđeno, imali ondje i Kelti. Izvan naselja otkrivena je manja skupina grobova pod humcima. Nalaz keltskoga ratničkoga groba s kacigom (čuva se u Mainzu) vjerojatno potječe s lokaliteta Grovišće. Vojnički pečati na opekama, nađeni na položaju rimske utvrde Ad Militare, upućuju na postojanje rimskoga logora na limesu već potkraj I. st. Suvremeno naselje utemeljeno 1720; na obali Dunava podignuta je 1756. barokna kapelica s kipom zaštitnika Ivana Nepomuka. Poprište velike bitke 11–19. XI. 1944. tijekom koje su jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i sovjetske Crvene armije, uz snažan otpor njemačke vojske i njezinih saveznika, uspjele prijeći na desnu obalu Dunava. U spomen na tu bitku podignut je 1946. spomenik Antuna Augustinčića, oko kojega je 1976. sagrađen memorijalni kompleks.