Beli Manastir (madžarski Pélmonostor), grad 33 km sjeverno od Osijeka; 6327 st. (2021). Najveće baranjsko naselje te kulturno i gospodarsko središte. Leži uz cestu Osijek–Mohács (Mohač; Madžarska) i željezničku prugu Osijek–Pécs (Pečuh; Madžarska). Tradicionalne djelatnosti (poljoprivreda, osobito vinogradarstvo) zamjenjuje proizvodnja odjeće, biorazgradive plastične ambalaže, ležajeva i pogonskih elemenata, metalnih konstrukcija, rashladne opreme te proizvodno i uslužno obrtništvo. Dio stanovnika Belog Manastira radio je u susjednom naselju Šećerani (prvobitno dio Belog Manastira), koje je nastalo 1920-ih oko tvornice šećera. Nakon zatvaranja potkraj 1990-ih, tvornička se zgrada neuspjelo pokušala prenamijeniti u tvornicu škroba. Godine 2016. otvoren je Etnološki centar baranjske baštine. Potiče se razvoj kulturnoga (manifestacija Jesen u Baranji) i gastronomskoga turizma. – Tragovi zemuničkoga naselja na području Belog Manastira sežu u neolitik; utvrđena su dva prapovijesna naseobinska sloja: stariji, eneolitički, s obilježjem badenske kulture, i mlađi, iz srednjega brončanog doba. Pronađeni su ostatci grobova kasnoga brončanog doba iz XII. st. pr. Kr. (→ kultura polja sa žarama) i tragovi iz doba seobe naroda u V. st. (ostrogotski). U srednjem vijeku, vjerojatno od XII. st., na lokalitetu Lojmiru postojao je benediktinski samostan Sv. Mihaela Arkanđela (Pel-Monoštor). Nakon oslobođenja od osmanske vlasti Beli Manastir postao je dijelom Beljskoga vlastelinstva koje je isprva bilo posjed Eugena Savojskoga, a od druge polovice XVIII. st. austrijskih nadvojvoda. Barokna župna crkva sv. Martina, građena 1777., obnovljena je u XIX. i XX. st. (oštećena 1991). Parohijska crkva iz 1759. ima vrijednu unutarnju opremu iz XVIII. st. (bačvasti drveni svod, ikonostas i dr.). Godine 1870. prugom povezan s madžarskom željezničkom mrežom i Osijekom, 1910. s Petrovim Selom i Batinom Skelom (1966. ukinuta, a tračnice su uklonjene). Razvoj naselja u gradsko naselje posljedica je potrebe stvaranja novoga regionalnog središta nakon podjele Baranje između Madžarske i Kraljevine SHS, kada su Madžarskoj pripali Mohač, Šikloš (Siklós) i Pečuh. Otada se Beli Manastir razvija u kulturno i gospodarsko središte Baranje. – Tijekom II. svjetskoga rata Beli Manastir i Baranju okupirala je Madžarska, a 1945. dodijeljeni su Hrvatskoj (u sastavu FNRJ). U Domovinskome ratu Beli Manastir je od 21. VIII. 1991. bio pod srpskom okupacijom. Na osnovi Erdutskoga sporazuma (1995) i nakon prijelazne uprave UN-a (→ untaes) uspostavljena je hrvatska vlast 15. I. 1998.
