Erdutski sporazum, naziv za Temeljni sporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu koji je postignut tijekom pregovora u američkom Daytonu (→ daytonski sporazum) između hrvatskog predsjednika F. Tuđmana i srbijanskoga predsjednika S. Miloševića. Potpisalo ga je 12. XI. 1995. u Erdutu izaslanstvo lokalne srpske zajednice, a u Zagrebu izaslanstvo hrvatske vlade (M. Milanović u ime srpskih pregovarača i H. Šarinić u ime hrvatskih), uz posredovanje Petera Galbraitha (veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj) i Thorvalda Stoltenberga (posrednika UN-a). Prethodio mu je sporazum o Temeljnim načelima za pregovore o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, potpisan 3. X. 1995. u Erdutu. Hrvatska je Erdutskim sporazumom pristala na mirnu reintegraciju okupiranoga dijela hrvatskoga Podunavlja, a istodobno su srpskoj zajednici u njemu bila zajamčena sva manjinska i druga prava. Sporazumom je dogovoreno da Vijeće sigurnosti UN-a uspostavi prijelaznu upravu do integracije navedenoga područja u Republiku Hrvatsku. Određeno je da prijelazna uprava djeluje jednu godinu, uz mogućnost produljenja razdoblja za još jedan mandat (također u roku od jedne godine). Dogovorena je demilitarizacija područja tijekom 30 dana od razmještanja međunarodnih snaga i privremene policije, zatim osiguranje povratka izbjeglica i prognanika (uz povrat njihove imovine ili naknadu za nju, slobodu povratka, etničku ravnopravnost i dr.) te da prijelazna uprava organizira funkcioniranje javnih službi kao i da najkasnije 30 dana prije isteka prijelaznoga razdoblja provede izbore za tijela lokalne vlasti (uz pomoć srpskoj zajednici da imenuje zajedničko Vijeće općina). Nakon potpisivanja Erdutskoga sporazuma Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je Rezoluciju 1037 (15. I. 1996) kojom je odlučilo uspostaviti Prijelaznu upravu UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES) čiji je mandat okončan 15. I. 1998.