Thomson [tɔ'msən], William (Kelvin of Largs [ke'lvin əv lα:gz]), britanski fizičar (Belfast, 26. VI. 1824 – Netherhall kraj Largsa, 17. XII. 1907). Diplomirao (1845) i radio na Sveučilištu u Glasgowu (1866–99). Objavio je više od 300 znanstvenih radova, od kojih su najvažniji s područja termodinamike i elektromagnetizma. Upoznavši radove Jamesa Prescotta Joulea, posvetio se proučavanju toplinskih pojava. Godine 1848. predložio je ljestvicu termodinamičke temperature, neovisnu o termometrijskom sredstvu u instrumentu, koja se mjeri kelvinima. Godine 1851. objavio je rad o dinamičkoj teoriji topline, u kojem je sadržano i načelo o disipaciji energije, pa je tako formulirao drugi zakon termodinamike, na temelju radova Nicolasa Léonarda Sadia Carnota, Juliusa Roberta von Mayera, Jamesa Prescotta Joulea i dr. S Jouleom otkrio je 1852. pojavu sniženja temperature pri adijabatskom procesu širenja realnoga plina kroz usku cijev nazvanu Joule-Thomsonov efekt. U području elektromagnetizma, postavio je teoriju električnih oscilacija, mjerio je promjenu električnoga otpora pod utjecajem vanjskoga magnetskoga polja 1857., usavršio prenošenje signala kroz podmorske kabele, konstruirao niz osjetljivih instrumenata za registraciju najmanjih promjena električne struje u kabelima (→ balistički galvanometar). Usavršio je mornarički kompas, poboljšao metodu mjerenja morskih dubina zvučnim dubinomjerom, konstruirao aparat za mjerenje i predviđanje plime i oseke. Izvršio je znamenitu procjenu starosti Zemlje na osnovi razmatranja termičke vodljivosti. Dao je znatan doprinos razvoju teorije kemijske ravnoteže, teoriji elastičnosti, proučavao geomagnetizam, atmosferski elektricitet, morske valove i dr. Kelvinovi valovi, morski valovi izazvani Coriolisovom silom, opaženi su i u Jadranu. Bio je član (od 1851) i predsjednik (1890–95) Royal Society, naslov baruna dodijeljen mu je 1892.