polje u kršu

polje u kršu (također krško polje), dugo i plitko zaravnjeno udubljenje u kršu okruženo brdima ili planinama. Veličine 5 do 400 km², među najvećim je krškim površinskim reljefnim oblicima. Postanak mu je predodređen tektonskim pokretima i lomovima. Najčešće je dno tektonske potoline (depresije); rjeđe nastaje spajanjem krških uvala ili se razvije iz riječne doline. Pretežno nastaje na dodiru propusnih, topljivih vapnenaca, ponegdje i dolomita, te nepropusnih stijena. Oblikovano je vanjskim procesima (korozija, riječna erozija i akumulacija) s pomoću kemijskih i bioloških procesa u vapnencima. U mnogim poljima u kršu izdvajaju se osamljena uzvišenja, humovi, tj. ostatci otpornijih i manje čistih vapnenaca. Dno polja ispunjeno je nepropusnim stijenama. Njime često protječe manja tekućica (ponornica), koja u obliku jednoga ili više izdašnih vrela može izvirati na jednome kraju polja, tj. na mjestu dodira s nepropusnom podlogom. Na drugome kraju polja, na mjestu dodira s vapnencima (ponor), ona otječe u podzemlje. Zbog dotjecanja velike količine vode i riječnoga materijala tijekom hladnije klime u pleistocenu, ponori su se zatrpali pa se pred njima nataložila naplavna ravnica s nepropusnom podlogom (glina, lapor) ili je nastalo povremeno jezero. Smanjenim pritjecanjem vode u kasnijem razdoblju mnogi ponori uspijevaju propustiti svu ili gotovo svu vodu te nastaju suha (bez poplava, tj. bez stalnih ili periodičnih površinskih tokova) ili povremeno plavljena polja u kišnome dijelu godine (tzv. blata, jezera). Odvodnjavanjem suvišne vode tunelima takva polja postaju najvrjednije obradive površine u kršu, često na crvenici. Na rubovima polja razvila su se naselja i položene su prometnice.

Polja u kršu nastala su u mnogim krškim područjima, npr. u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Turskoj, Iranu, Kini, Kubi, Jamajci. U najprostranijem takvom području u Europi, Dinaridima, nalazi se više od 130 polja, najviše u BiH, gdje su ona najveća (Livanjsko, Nevesinjsko, Popovo, Glamočko, Gatačko, Duvanjsko, Mostarsko polje). U Sloveniji su Postojnsko, Planinsko, Cerkniško, Ribniško, Kočevsko polje, u Crnoj Gori Nikšićko, Grahovsko, Njeguško, Cetinjsko polje i dr. Većina ih se pruža u smjeru sjeverozapad–jugoistok.

Prostranija polja u kršu u Hrvatskoj

U hrvatskoj je geografskoj i geomorfološkoj literaturi prihvaćen pojam »polje u kršu«. Tim se pojmom upućuje na proces postanka polja, odnosno naglašava značenje unutarnjih, tektonskih pokreta kojima je ono nastalo, te se ne implicira veza između postanka polja i procesa njegova okršavanja. Budući da je krajnji oblik i izgled polja rezultat mnogih vanjskih procesa i čimbenika koji djeluju u kršu, rabi se i pojam »krško polje«. Istraživanja dinarskoga krša pridonijela su prihvaćanju južnoslavenskih termina vezanih uz krš (dolina, uvala, polje, ponor) u međunarodnome geomorfološkom nazivlju. Tako je u značenju »polje u kršu«, pojam »polje« prihvaćen u njegovu neizmijenjenom obliku (npr. Polje de Minde, Poljé de la Nava, Poljé de Comeya, Izeh Polje, Eynif Polje).