Bohr [bu:'əɹ], Aage Niels, danski fizičar (Kopenhagen, 19. VI. 1922 – Kopenhagen, 9. IX. 2009). Sin Nielsa Bohra. S obitelji je iz Danske 1943. izbjegao u London te je djelovao kao očev tajnik. Nakon završetka II. svjetskog rata diplomirao je (1946) i doktorirao (1954) na Sveučilištu u Kopenhagenu gdje je bio profesor 1956–92. Također je bio ravnatelj Instituta za teorijsku fiziku (od 1965. Institut Nielsa Bohra, 1962–70) i ravnatelj Nordijskog instituta za teorijsku atomsku fiziku (1975–81). Započeo je istraživati model strukture ljusaka u atomskoj jezgri s Mariom Goeppert-Mayer i Hansom Danielom Jensenom. Usporedio je odnos između titranja površine atomske jezgre i gibanja pojedinačnih nukleona (1951). U suradnji s Benom Royem Mottelsonom uspoređivao je teorijske modele atomskih jezgara s eksperimentalnim podatcima (1952–53). Razvio je nuklearni model kvadrupolnih kolektivnih gibanja, model vezanja čestica i titranja te rotacijski model deformiranih atomskih jezgara (1954). Za otkriće povezanosti između kolektivnoga i čestičnoga gibanja u atomskim jezgrama i za razvoj teorije nuklearne strukture koja počiva na toj povezanosti dobio je Nobelovu nagradu za fiziku (1975) s Mottelsonom i Jameson Rainwaterom. U jednom od ključnih radova za razvoj novih modela atomskih jezgri (pravila intenziteta za beta-prijelaze i gama-prijelaze) u deformiranim atomskim jezgrama surađivao je s Gajom Alagom te tijekom tri desetljeća pomagao razvoj hrvatske teorijske fizike. U suradnji s Mottelsonom objavio je dvosveščanu enciklopedijsku monografiju Struktura atomske jezgre: gibanje pojedinačnih čestica (Nuclear Structure: Single Particle Motion, 1969) i Struktura atomske jegre: deformacije atomske jezgre (Nuclear Structure: Nuclear Deformations, 1975). Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti od 1965., Nacionalne akademije znanosti SAD-a od 1971., dopisni član JAZU-a (danas HAZU) od 1977.
