numerička matematika, grana matematike koja pronalazi i razvija (od teorije do praktične primjene) metode za približno rješavanje nerješivih i teško rješivih matematičkih problema. Složene jednadžbe zamjenjuje velikim, odnosno neograničenim brojem jednostavnih aritmetičkih operacija, a kontinuirane varijable zamjenjuje diskretnima. Npr. algebarske jednadžbe i sustavi jednadžbi trećega i višega stupnja rješavaju se metodom polovljenja intervala, Newtonovim i drugim iteracijama; diferencijalne jednadžbe i sustavi rješavaju se metodama konačnih diferencija, konačnih elemenata i sl.; numeričko integriranje i deriviranje rješava se metodama najmanjih kvadrata, interpolacijskih polinoma i sl. Numerička matematika bavi se i procjenjivanjem i provjerom pogrešaka nastalih matematičkim metodama pojednostavnjivanja (pogreškama algoritma), izračunavanjem do konačnoga broja decimalnih mjesta (pogreškama računanja) i unošenjem podataka (pogreškama mjerenja).
Na egipatskom Rhindovu papirusu zapisani su oko 1600 godina pr. Kr. prvi algoritmi za rješavanje jednostavnih jednadžbi. Eudoks iz Knida i Arhimed usavršili su numeričke metode za izračunavanje ploština površina i volumena geometrijskih tijela.
Razvoj suvremene numeričke matematike započeli su Isaac Newton i Gottfried Wilhelm Leibniz u području prirodnih znanosti, a velike teorijske doprinose dali su Leonhard Euler, Joseph Louis de Lagrange, Carl Friedrich Gauss, Carl David Tolmé Runge i dr. John Napier stvorio je logaritme kojima se množenje i dijeljenje moglo zamijeniti jednostavnijim zbrajanjem i oduzimanjem, Charles Babbage izradio je prvo mehaničko računalo. Od sredine XX. stoljeća dostupnost elektroničkih računala dovela je do povećanja uporabe numeričkih matematičkih modela u znanosti, tehnici i ekonomiji.
