iteracija (lat. iteratio: opetovanje).
1. Ponavljanje, obnavljanje.
2. Svojstvo skupine glagola koji tvore podvid nesvršenih (imperfektivnih) glagola što označuju ponavljanje kakva procesa, višekratnu radnju u trajanju. Takvi se glagoli nazivaju učestalim ili iterativnim glagolima, npr. poskakivati, običavati, posjećivati, dovoziti, nailaziti i sl.
Pod iteracijom se također razumije uzastopno ponavljanje jezičnih jedinica na početku, svršetku ili u sredini stiha ili kojega drugog iskaza, npr.
Kulu gradi crni Arapine,
Kulu gradi od dvadest tavana.
3. Uzastopno ponavljanje zadanoga postupka; uzastopna primjena određene funkcije; matematička metoda približnoga rješavanja analitički nerješivih jednadžbi uzastopnim uvrštavanjima približnih rješenja i dobivanja sve točnijih rezultata. Najčešći kriteriji zaustavljanja iterativnog procesa su određivanje maksimalnog broja koraka, postizanje željene točnosti i uočavanje divergencije. Za različite vrste jednadžbi postoje i različite vrste iteracija, a primjenjuju se kako pri ručnim tako i pri računalnim izračunima. Primjerice, ako treba naći najmanji pozitivni korijen periodične funkcije sin x – x cos x = 0, funkcija se mijenja njoj ekvivalentnom x = tg x te u intervalu (0, 2π) traže vrijednost x u analitički nerješivoj jednadžbi x = tg x. Počinje se od približne vrijednosti npr. x0 = 3π/2, pa se u inverznu jednadžbu x = arctan x uzastopno uvrštavaju vrijednosti: x1 = arctan x0, x2 = arctan x1 itd. do željene točnosti, tj. do jednakosti xn+1 i xn na željeni broj decimala. (→ numerička matematika)
