identifikacija (prema srednjovj. lat. identificare: poistovjetiti).
1. Poistovjećivanje, ustanovljenje jednakosti s nečim otprije poznatim; proces prepoznavanja, ustanovljivanja sličnosti ili jednakosti među pojedinim predmetima, osobama, događajima.
2. U psihologiji, obrambeni mehanizam, proces poistovjećivanja s drugom osobom ili skupinom. Uključuje i duboko uživljavanje u iskustva druge osobe, pri čemu pojedinac ono što se događa drugomu doživljava kao da se događa njemu samomu. Najčešće se javlja prema osobama koje pojedinac doživljava kao sebi slične ili koje posjeduju osobine kojima se netko divi i želi ih razviti (primjerice prema književnim ili filmskim likovima, herojima). Anna Freud opisala je i identifikaciju s agresorom, pri kojoj osoba u ekstremnim životnim situacijama (npr. zatočeništva) usvaja obilježja ili ponašanje osobe koja ju ugrožava, što joj može pomoći pri suočavanju sa strahom i osjećajem bespomoćnosti, odnosno stvoriti osjećaj kontrole i predvidljivosti u bezizlaznoj situaciji.
3. U pravu, utvrđivanje identiteta neke osobe (ispravama, kriminalističkim ili sudskomedicinskim metodama).
4. U antropologiji, utvrđivanje identiteta neke osobe iz kosturnih ili drugih ostataka, te utvrđivanje srodstva s pomoću antropogenetičkih metoda.
