Sumerani, stanovnici Sumera (južne Mezopotamije). Prva se naselja datiraju oko 4500. pr. Kr. Sumerani su nepoznata podrijetla i pradomovine. Oko 1750. pr. Kr. stopili su se s Akadijcima, nakon čega su kao narod iščeznuli. Od Sumerana potječe klinovo pismo, te organizacija i izgradnja gradske kulture tipa hramskoga grada-države (ensi), a niz stečevina njihove kulture čini osnovu kasnijih kultura stare Srednje Azije. Za razliku od susjednih naroda i zemalja toga doba, rano su razvili pismo, poljoprivredu, trgovinu, društvenu i vojnu organizaciju, obrt, književnost i kozmogoniju, u čem su prednjačili u najranijoj povijesti čovječanstva. Prvi su u svijetu razvili školstvo (u Nipuru je otkrivena škola otprilike iz 2000. pr. Kr., u kojoj je pronađen i najstariji knjižnički katalog). Sumerani su prvi pisali poljoprivredne, farmakopejske i druge rasprave, prvi su organizirali dvodomnu državnu skupštinu. Oko 2350. pr. Kr. Lugalzagizi, vladar Uruka, ujedinio je Sumer i osvojio zemlje od Perzijskoga zaljeva do Sredozemlja. Imperij je ubrzo osvojio akadski vladar Sargon I. Gutejci i Lulubi, pastirski narodi s iranske visoravni, provalili su oko 2150. pr. Kr. u Sumer; Gutejci su ondje vladali više od sto godina. Sumerska se država obnovila pod trećom dinastijom iz Ura (oko 2070. pr. Kr.) i ubrzo je dosegnula nekadašnju veličinu proširenjem vlasti do sjevera Sirije i do Elama. U tzv. sumerskoj renesansi, u vrijeme izgradnje monumentalnih građevina, službeni akadski jezik bio je zamijenjen sumerskim. Oko 1700. pr. Kr., za Hamurabija, Sumer je ušao u sastav babilonske države. Sumerani su podigli najmanje dvanaest velikih gradova, od kojih su najpoznatiji bili Ur, Uruk, Nipur i Lagaš.
O Sumeranima se ništa nije znalo dok nisu arheološka istraživanja, sredinom XIX. st., iznijela na svjetlo mnogobrojne ostatke njihovih arhitektonskih spomenika, djela likovne umjetnosti i glinene pločice s književnim i drugim tekstovima. U arhitekturi je najmonumentalnija građevina bio veliki gradski hram, zidan od opeka, koji se razvio u piramidalni zigurat, središnji arhitektonski objekt svakoga sumerskoga grada-države. U skulpturi se pojavljuju votivne figure, reljefi na stelama s ratnim i obrednim prizorima te reljefi na cilindričnim pečatima.
Religija je bila naturalistički politeizam (Anu – bog neba, Nanar – mjeseca, Utu – sunca, Inana – planeta Venere, Enki – vode, Enlil – vjetra i oluje, stvoritelj svijeta). Uz pretežno personificirane prirodne sile postoji i velik broj demona. U borbi protiv demona istaknutu ulogu imala je magija, u koju je bilo upućeno samo svećenstvo, specijalizirano u nizu služba (pjevač, narikač, zaklinjač, čarobnjak, gatalac).
Književnost
Književnost na sumerskom jeziku najstarija je poznata zapisana književnost. Prvi sačuvani klinopisni tekst Šurupakove pouke nastao je sredinom III. tisućljeća pr. Kr. u Šurupaku (Šurupagu) i pripada mudrosnoj književnosti, sa životnim i moralnim uputama. Nakon što se dugo vremena usmeno prenosila, zapisivanje književnosti klinopisom na glinene pločice odvija se na prijelomu III. i II. tisućljeća pr. Kr., a osobito u ranome razdoblju starobabilonske države (XIX. i XVIII. st. pr. Kr.). Sačuvali su se kozmogonijski mitovi o bogovima (Lahar i Ašnan; Postanje i posvećenje trnokopa; Enki i Ninmah; Enlil i Ninlil, o rođenju boga Nane; Putovanje boga Nane u Nipur; Pothvati i djela boga Ninurte; Inanin silazak u podzemni svijet; Inana i Enki itd.), fragmentarna Poema o potopu te četiri pripovijesti o ratu vladara grada Uruka, Enmerkara i Lugulbande, protiv mitske zemlje obilja Arata. Najvrjednije je književno djelo Sumerana ep o Gilgamešu, za koji se drži da je isprva imao oblik ciklusa pjesama o tom junaku. Začetcima književne vrste tužbalica pripada pet tužaljki za razorenim gradovima (dvije za Urom, tj. Urimom, te za Urukom, Nipurom i Eriduom). Karakteristične su sumerske književne vrste himni vladarima (npr. kralju Šulgiju), himni u čast izgradnje hramova (npr. hrama bogu Ninurti ili Ningirsuu u Lagašu), molitveni himni u čast bogovima (Nergalu, Ninurti, Inani, Enlilu), obredna lirika u biranome narječju eme-sal, kraljevsko-božanska ljubavna lirika (Ljubavna pjesma kralju Šusinu; Zasićeni ljubavnik), pjesnički dijalozi (Rasprava motike i pluga, Rasprava ovaca i žita, Rasprava stabla i trske i dr.), žalopojke bogovima (Čovjek i njegov bog) i zbirke mudrih izreka. Sumerski su se književni oblici, teme i motivi nastavili u babilonsko-asirskoj književnosti na akadskome jeziku. Izbor iz sumerske književnosti, uključujući ep o Gilgamešu, na hrvatski je s modernih europskih jezika preveo Marko Višić (Književnost drevnog Bliskog istoka, 1993).
