Enki (sumerski: gospodar zemlje ili dubinâ), u sumerskoj mitologiji, bog i gospodar zemlje, podzemlja i podzemnih voda, treći u kozmičkome trojstvu (uz Anua i Enlila); u mlađoj babilonskoj mitologiji zove se Ea. Bog je pitkih voda koje omogućuju natapanje zemlje. U njegovoj su domeni znanje, umijeća i stvaranje; tada mu je pridavano i ime Ninsiku. Sveti mu je broj ideogram s vrijednošću 40. Poistovjećivao se s planetom Merkurom. Njegov je zigurat, hram zvan Ē-abzu ili Ē-en-gur-a, »kuća podzemnih voda«, bio u Eriduu, a poslije mu se štovanje proširilo Mezopotamijom sve do područja Kanaanaca, Hetita i Hurita. Na kraljevskim natpisima iz III. tisućljeća pr. Kr. spominje se »Enkijeva trska«, važan građevni element u sumerskoj arhitekturi. Ikonografski je prikazivan s rogatom krunom, dvama riječnim tokovima (Tigris i Eufrat) i dvama stablima koji simboliziraju muški i ženski aspekt. U epici živi u kozmogonijskom »svetom braku« sa ženskim načelom Ninhursag u raju zvanom Dilmun (današnji Bahrein, »dva mora«). U babilonskom je spjevu o stvaranju Enuma eliš (sastavljen u XI. st. pr. Kr.) Enki predstavljen kao najstariji sin prvih bogova, Apsua, kojega je ubio, i Tiamat, da bi se potom s mlađim bogovima (svojom braćom) neuspješno borio protiv majke i starijih božanstava; pobjedu im je omogućilo tek Mardukovo vodstvo. U epu Atrahasis (XVIII. st. pr. Kr.) Enki je bog zaslužan za spašavanje poštenog čovjeka (Atrahasisa) tijekom općega potopa. Sačuvane su mitske priče o Enkiju i božicama Ninhursag i Inani, a Enki je lik i u epu o Gilgamešu.
