Moldavija (Moldova; Republika Moldavija/Republica Moldova), država u jugoistočnoj Europi. Na zapadu graniči s Rumunjskom (duljina granice 450 km), a sa sjevera, istoka i juga s Ukrajinom (939 km). Obuhvaća 33 846 km² (od toga Pridnjestrovlje, odnosno tzv. Pridnjestarska moldovska republika, koja nije pod kontrolom vlade, 4163 km²).
Prirodna obilježja
Moldavija zauzima ravničarski kraj istočno od Karpata, uglavnom između rijeke Prut na zapadu (granica prema Rumunjskoj) i porječje Dnjestra (rumunjski Nistru) na istoku zemlje. Na jugu je reljefno otvorena prema ušću Dunava (Moldavija izlazi na Dunav u duljini od svega 500 m) i Crnomu moru. Građena je od kristaličnih stijena (granit) prekambrijske starosti prekrivenih do 6000 m debelim slojem sedimentnih stijena (pješčenjaci, gline, vapnenci). Kristalična osnova izbija na površinu samo u sjevernome dijelu zemlje. Pretežno nizinski kraj, dio Istočnoeuropske nizine, prosječne visine 147 m, raščlanjen je mnogim riječnim dolinama i uzvisinama. U središnjem dijelu, usporedno s dolinom Pruta, pruža se brežuljkasta, praporom prekrivena Srednjomoldavska uzvisina (Codri) s najvišom točkom Moldavije (Bălaneştri, 429 m). Na nju se prema istoku i sjeveroistoku nastavlja Pridnjestarska uzvisina (do 347 m). U sjevernome dijelu zemlje nalazi se nizina sa stepom Bălţi (Belci; visina 150 do 200 m) te uzvisine (do 336 m) uz rijeke Prut (erodirani vapnenački lanac Medobori-Toltri) i Dnjestar. Na jugu se prostire brežuljkasta ravnica sa stepom Budžak (Bugeac), ispresijecanom mnogobrojnim jarugama i vododerinama. Moldavija se nalazi u seizmičkom području Karpata pa se javljaju potresi s epicentrom u istočnoj Rumunjskoj.
Klima je umjereno kontinentalna, pod utjecajem zračnih masa s Atlantika sa zapada, mediteranskih s jugozapada te kontinentalnih sa sjeveroistoka. Zime su kratke i blage, a ljeta duga i topla. Srednja temperatura siječnja kreće se od –3 °C na sjeveru do 5 °C na jugu, a srpnja od 19 °C na sjeveru do 22 °C na jugu. Najniža temperatura, –36 °C, zabilježena je na sjeveru zemlje, a najviša, 41 °C, na jugu. Godišnja količina oborina kreće se između 370 mm na jugu i 560 mm na sjeveru; najviše je oborina na uzvisinama (500 do 560 mm), a najmanje u nizinama (od 450 mm do manje od 400 mm). Oborine su uglavnom u obliku ljetnih pljuskova. Prevladava vjetar sa sjeverozapada, a zimi je čest topli jugoistočni vjetar.
Moldavija ima dobro razvijenu riječnu mrežu s približno 3000 vodotoka (gustoća 0,25 km/km²) iako ih je 92% kraće od 10 km, a samo je 8 rijeka dulje od 100 km. Rijeke pripadaju slijevu Crnoga mora; teku uglavnom od sjeverozapada k jugoistoku. Glavna je rijeka Dnjestar (duga 1352 km, od čega 660 km u Moldaviji), porječju kojega pripada 56% teritorija; plovna je gotovo cijelom duljinom u Moldaviji. Najdulja je moldavska rijeka Prut (695 km od ukupno 953 km), pritok Dunava, koji odvodnjava 24% teritorija; plovna je do Leova. Najviši im je vodostaj u proljeće (topljenje snijega u Karpatima) i rano ljeto (pljuskovi). Ostatak teritorija odvodnjavaju manji pritoci Dunava i izravni pritoci Crnoga mora. Moldavija ima 57 prirodnih jezera (Beleu, Bâc, Sălaş, Dracele), ukupne površine 62,2 km², te oko 3000 umjetnih jezera od kojih su najveća Dubăsari (67,5 km²) i Costeşti-Stînca (59,0 km²).
Pod šumama, uglavnom miješanim bjelogoričnima, nalazi se 9,8% površine; prevladavaju na sjevernome brežuljkastom području. Izvorna stepska vegetacija pretvorena je na jugu zemlje u poljoprivredne površine (ukupno 67%) za uzgoj žitarica, voća i vinove loze. Pod pašnjacima je 13% površine.
Stanovništvo
U Moldaviji živi 2 998 235 st. prema popisu 2014 (bez Pridnjestrovlja, odnosno tzv. Pridnjestarske moldavske republike koja nije pod kontrolom moldavske vlade, a u kojoj živi 475 665 st., 2015), od čega 209 030 st. živi u inozemstvu dulje od 12 mjeseci. Na 1 km² Moldavije bez Pridnjestrovlja živi 98,3 st. (2014; 110,9 st./km² u 2004). Najgušće je naseljen središnji, industrijski razvijeniji dio zemlje, te područja na sjeveru i jugoistoku, a najrjeđe je naseljena jugozapadna Moldavija (40 do 60 st./km²), osobito stepa Budžak (Bugeac). Stanovnici su (2014) Moldavci (73,7%; 64,5% u 2004), potomci romaniziranih Dačana, te Ukrajinci (6,5%; 13,8% u 2004), Rusi (4,0%; 13,0% u 2004), Gagauzi (4,5%), Rumunji (6,9%), Bugari (1,8%), Romi (0,3%) i dr. Rusi žive uglavnom u gradovima te u Pridnjestrovlju (Pridnjestarsko područje, istočno od Dnjestra), Ukrajinci u sjevernome dijelu zemlje, Gagauzi (turkijski narod uglavnom pravoslavne vjere) u Gagauziji (Gagausko autonomno područje) u južnoj Moldaviji i Bugari u gradu Taracliji (bugarski i ruski Taraklija) i okolici. Službeni je rumunjski jezik (do 2013. u Moldaviji se nazivao moldavskim jezikom); raširen je i ruski. Za popisa 2014. godine 55,1% stanovništva izjasnilo se da im je moldavski materinji jezik, 22,8% rumunjski, a 9,4% ruski. Stanovnici su uglavnom pravoslavci (90,1%, 2014). Od stjecanja nezavisnosti 1991. broj stanovnika se neprestano smanjuje; na području cijele Moldavije je prema popisu 1989. živjelo 4 335 360 st. (3 657 665 st. bez područja Pridnjestrovlja), a 2004. godine 3 938 679 st. (3 383 332 st. bez Pridnjestrovlja). U posljednjem međupopisnom razdoblju (2004–14) broj stanovnika (bez Pridnjestrovlja) smanjio se za čak 385 097 st. ili 11,4% (prosječna godišnja stopa pada broja stanovnika iznosi 1,14%). Zbog raspada SSSR-a, lošeg ekonomskog stanja u državi i pada životnoga standarda, stanovništvo se u velikoj mjeri iseljava, najviše u Rusiju i zemlje Europske unije (ponajviše u Italiju). Prirodni priraštaj je od početka XXI. st. stalno negativan; 2016. iznosio je –0,3‰, a rezultat je podjednakog nataliteta (10,5‰) i mortaliteta (10,8 ‰). Smrtnost dojenčadi (9,4‰, 2016) među najvećima je u Europi. Zbog smanjenoga prirodnoga priraštaja i iseljivanja mlađega, radno sposobnog stanovništva, populacija Moldavije stari: u dobi je do 14 godina 17,0% (2015; 22,4% u 2001), od 15 do 64 godine 72,3%, a starije je od 65 godina samo 10,7% (14,4% populacije 2001) stanovnika. Očekivano trajanje života za rođene 2012. iznosi 67,2 godine za muškarce, a 75,0 godina za žene. Ekonomski je aktivno 1 308 700 st. (2017), od čega je nezaposleno 3,4%. Moldavija se ubraja u europske zemlje s najvećim udjelom poljoprivrednoga stanovništva; u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu aktivno je 28,8%, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 30,9%, a u uslužnim djelatnostima 40,3% radne snage (2017). Glavni je i najveći grad Kišinjev (rumunjski Chişinău) s 469 402 st. (2014; 589 446 st. za popisa 2004). Ostali su veći gradovi (2014) Bălţi (Belci, Bel’cy) s 97 930 st., Ungheni s 30 804 st. i Cahul s 30 018 st. U gradovima živi samo 38,2% st. (2014; 46,6% za popisa 1989. za cijeli teritorij Moldavije) pa se Moldavija ubraja među najslabije urbanizirane europske države. U Pridnjestrovlju (tzv. Pridnjestarska moldavska republika) su veći gradovi (2015) Tiraspol (Tiraspolj) sa 129 367 st., Bender (Tighina) s 91 197 st. i Rîbnița s 45 400 st.
Gospodarstvo
Nakon stjecanja neovisnosti Moldavija je tijekom 1990-ih bila u gospodarskoj depresiji (nestankom sovjetskoga tržišta BDP je smanjen za približno 50%). Vrijednost BDP-a 1995. iznosila je 1,7 milijarda USD (oko 594 USD po stanovniku), a 1999. pala je na 1,1 milijardu USD (oko 400 USD po stanovniku), uz stopu inflacije od 39,2%, što je Moldaviju činilo najsiromašnijom europskom zemljom. Od početka 2000-ih dolazi do postupnoga gospodarskog rasta; 2001. Moldavija postaje članica Svjetske trgovinske organizacije. Sporazum o pridruživanju Europskoj uniji potpisuje 2014. Iste godine BDP je iznosio 9,5 milijarda USD (3328 USD po stanovniku). Ekonomske reforme otežava raširenost korupcije; 2015. u tzv. bankarskom skandalu država je oštećena za približno 1 milijardu USD (novac je ilegalno prebačen u off-shore banke), te je prijetio državni bankrot. Pandemija bolesti COVID-19 i velika suša 2020. dodatno su opteretile gospodarstvo. Udjel je siromašnoga stanovništva 25,2% (2019), a stopa nezaposlenosti 4,7% (2020). Vrijednost BDP-a 2020. je 11,9 milijarda USD (oko 4530 USD po stanovniku). Najveći je udjel uslužnoga sektora (oko 55%), a potom industrije (35%) i poljoprivrede (10%). Poljoprivrednu ponudu čine žitarice, suncokret, grožđe, jabuke, šljive i drugo voće, šećerna repa, krumpir i dr., uz uzgoj svinja, goveda i peradi. Industrija je pretežno prehrambena (vino, šećer, ulje, mliječni proizvodi i dr.), uz proizvodnju tekstila, odjeće, poljoprivrednih strojeva, kućanskih aparata, opreme za električne uređaje, namještaja, i dr. S prosječnom godišnjom proizvodnjom vina od 1,6 milijuna hektolitara (2016–19) Moldavija je ispred pojedinih članica Europske unije (Bugarska, Hrvatska i dr.). Gospodarski su značajne doznake zaposlenih u inozemstvu; najveće su bile 2006 (34,4% BDP-a), a 2020. iznose 15,7% BDP-a. Vrijednost robnog izvoza 2019. bila je 3,3 milijarde USD, a uvoza 5,8 milijarda USD. Izvozi uglavnom poljoprivredne i prehrambene proizvode, tekstil, odjeću, elektroopremu, poljoprivrednu tehniku, namještaj, i dr. Uvozi naftne derivate, plin, vozila, strojeve i opremu, električne i komunikacijske uređaje, metalne proizvode, kemikalije, lijekove, i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Rumunjska (26,5%), Rusija (8,9%), Italija (8,8%), Njemačka (8,8%), Turska (5,6%) i Poljska (4,5%). Najviše uvozi iz Rumunjske (20,3%), Rusije (9,8%), Ukrajine (8,7%), Njemačke (8,4%), Kine (7,3%), Turske (6,3%), Italije (5,8%) i Poljske (4,2%). Veličina je javnoga duga 34,7% BDP-a (2020).
Promet
Željeznička mreža duga je 1151 km (2016); glavna je pruga koja povezuje Ukrajinu s Rumunjskom prolazeći kroz moldavske gradove Tiraspol, Kišinjev i Ungheni. Cestovna mreža duga je 9386 km (2016). Riječni promet razvijen je uglavnom na Dnjestru te manjim dijelom na Prutu (do Leova); plovidbeni put dug je 561 km (2016). Glavna je moldavska luka Giurgiuleşti, otvorena 2006., na lijevoj obali Dunava, 133,8 km od njegova ušća; pristupačna je za prekooceanske brodove. Glavna je međunarodna zračna luka kraj Kišinjeva (promet 2,2 milijuna putnika, 2016).
Novac
Novčana je jedinica (moldavski) leu (MDL); 1 leu = 100 bana.
Povijest
Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području Moldavije mogu se pratiti od prapovijesti. Na njezinu teritoriju živjeli su u I. tisućljeću pr. Kr. Kimerijci i Skiti, a od 300. pr. Kr. Geti i trački Dačani. Na područje Moldavije naselili su se nakon provale Huna mnogi narodi, od kojih su najpoznatiji bili Ostrogoti (oko 370 – 475), Anti (? – oko 560), Avari i Slaveni (V–VI. st.), Uliči i Tiverci. U IX. st. Moldavija je bila u sastavu Bugarske, koja ju je izgubila nakon provale Madžara potkraj IX. st. Usporedno s dolaskom Madžara, na područje Moldavije prodrli su Pečenezi, koji su ubrzo potisnuli Madžare prema zapadu i uspostavili svoju državu. Kada ih je 1036. porazio Jaroslav Mudri, Moldavija je ušla u sastav Kijevske Rusije, a nakon njezina raspada polovicom XI. st. u sastav Galičko-Volinjskoga Kneževstva. Oko 1100. Moldaviju su zaposjeli Kumani, a 1240. Mongoli (Tatari). U sklopu mongolske države Zlatne Horde Moldavija je ostala do 1353., kada ju je osvojio ugarski plemić Dragoş u ime hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Za njegova nasljednika Bogdana I. osnovano je 1359. Moldavsko Kneževstvo, koje se već 1367. proširilo na Besarabiju. Za vladavine kneza Ştefana III. Velikoga (1457–1504) Moldavsko Kneževstvo obranilo se od napada Osmanlija, ali je već za njegova nasljednika Bogdana III. (1504–17) postalo osmanskim vazalnim kneževstvom. U sastavu Osmanskoga Carstva Moldavija je bila, uz kraću vladavinu vlaškoga kneza Mihaija Hrabroga (Mihai Viteazul) 1600–01. i poljsko-litavske države 1601–18., sve do 1859., uz određenu autonomiju i uglavnom domaće plemstvo. U Osmanskome Carstvu Moldavsko Kneževstvo imalo je autonomni status do 1711., kada ga je knez Dimitrije Cantemir pokušao staviti pod rusku zaštitu. Kako je taj pokušaj osamostaljenja Moldavije propao, Osmanlije su od tada do 1821. za moldavske kneževe postavljali isključivo istanbulske Grke (Fanariote), za čije je uprave Moldavija izgubila dijelove svoga teritorija. Godine 1775. Habsburška Monarhija zaposjela je Bukovinu (sjeverni dijelovi Moldavskoga Kneževstva), a Rusija 1812. Besarabiju (istočni dijelovi Moldavskoga Kneževstva). Jedrenskim ugovorom 1829. Moldavsko Kneževstvo dobilo je, zahvaljujući ruskoj vojnoj potpori, veću političku autonomiju u Osmanskome Carstvu. Godine 1858. Moldavskomu Kneževstvu bila je vraćena Besarabija, a 1859. stupilo je u personalnu uniju s Vlaškim Kneževstvom (→ rumunjska). Nakon Berlinskoga kongresa 1878. Besarabija je ponovno bila vraćena Rusiji, u sastavu koje je ostala do 1918., kada su ju osvojile rumunjske postrojbe. Tijekom Ruskoga građanskog rata i strane intervencije, boljševici su osvojili neznatni dio Besarabije na lijevoj obali Dnjestra i na tom području osnovali 12. X. 1924. Moldavsku Autonomnu Sovjetsku Socijalističku Republiku (ASSR) u sklopu Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike. Kada je 28. VI. 1940., na zahtjev vlade SSSR-a, Kraljevina Rumunjska vratila Besarabiju, stvorena je 2. VIII. 1940. Moldavska Sovjetska Socijalistička Republika (SSR), od središnjega većega dijela Besarabije (bez pojasa Bugeac uz Crno more između Dnjestra i sjevernoga rukava delte Dunava) i Moldavske ASSR. Nakon njemačkoga napada na SSSR, rumunjske postrojbe ponovno su osvojile Moldaviju. U sastavu Rumunjske Moldavija je bila do 1944., kada su je osvojile postrojbe Crvene armije.
Komunistička vlast u Moldavskoj SSR postupno se reformira potkraj 1980-ih s ograničenom liberalizacijom (tzv. glasnost) koju u SSSR-u provodi sovjetski vođa Mihail Gorbačov. Oporbeni pokret Demokratsko gibanje osnovan je 1988. te sljedeće godine prerasta u Narodnu frontu Moldavije koja prosvjedima postiže zakonske promjene (u kolovozu 1989) radi prihvaćanja rumunjskoga kao službenoga jezika i vraćanja latiničnoga pisma (zauzimala se i za sjedinjenje s Rumunjskom). Mircea Snegur, sekretar Centralnoga komiteta Moldavske komunističke partije (1985–89), bio je u tranzicijskome razdoblju na čelu državnog prezidija (od 1989), a 1990. postao je predsjednik republike što je ostao i nakon izbora (kao jedini kandidat) u prosincu 1991. te je na položaju bio do siječnja 1997. Moldavski parlament donio je 23. VI. 1990. Deklaraciju o suverenosti Moldavske Sovjetske Socijalističke Republike, neovisnost Republike Moldavije proglašena je 27. VIII. 1991., a nakon formalnog raspada Sovjetskoga Saveza (26. XII. 1991), država je ušla u UN (2. III. 1992). Državno vodstvo održalo je savezništvo s Rusijom (kroz članstvo u postsovjetskom savezu Zajednici neovisnih država), ali se otvaralo prema zapadnoeuropskim integracijama (1994. Moldavija postaje članica NATO-ova programa Partnerstvo za mir, a od 1995. je u članstvu Vijeća Europe). Političku stabilnost od početka 1990-ih narušavali su nacionalistički zahtjevi za ujedinjenjem s Rumunjskom (odbijeni na referendumu u ožujku 1994), te nastojanje ruske i ukrajinske zajednice na području istočno od Dnjestra (u kojem čine oko polovice stanovništva) za stvaranjem političko-teritorijalne autonomije. Te nacionalne zajednice proglasile su 2. IX. 1990. Pridnjestarsku moldavsku republiku, zbog čega je došlo do oružanih sukoba. Rusko-moldavskim sporazumom 1992. postignuto je primirje, za nadzor kojega su bile angažirane ruske mirovne snage (u borbama 1990–92. poginulo je više tisuća ljudi). Sporazumom iz svibnja 1997. Pridnjestarska moldavska republika stekla je samoupravu. Sporan je bio i status Gagauza (turkijskoga naroda pravoslavne vjere), koji su, također tražeći autonomiju, 19. VIII. 1990. proglasili vlastitu republiku sa središtem u Komratu; autonomija im je priznata 1994. Odnose s Ukrajinom opterećivali su granični sporovi koji su sporazumno riješeni u kolovozu 1999. Snegura je na izborima 1996. porazio nezavisni Petru Lucinschi koji je bio na predsjedničkom položaju 1997–2001., a različite stranke centra vodile su vlade 1992–2001. Od parlamentarnih izbora 1998. najjača je stranka bila proruska Stranka komunista Republike Moldavije (PCRM); vodila je vlade 2001–09., a iz njezinih redova bio je i predsjednik republike Vladimir Voronin (nakon ustavnih promjena biran u parlamentu 2001. i 2005). Komunistima su se protivile liberalne stranke, zagovarajući otklon od Rusije i približavanje Europskoj uniji. U veljači 2002., nakon vladine odluke da i ruski postane službeni jezik, održani su veliki antikomunistički i proturuski prosvjedi u Kišinjevu. U rujnu 2006. u Pridnjestarskoj moldavskoj republici na referendumu je poduprta neovisnost i mogućnost pripojenja Rusiji. Do političke krize došlo je nakon izbora 2009. i 2010., jer ni PCRM ni koalicija proeuropskih liberalnih stranaka nisu uspjeli dobiti dovoljnu parlamentarnu većinu za izbor predsjednika republike. Nakon masovnih prosvjeda i nemira, u rujnu 2009. V. Voronin je odstupio te su se potom na predsjedničkom položaju izmijenila trojica privremenih vršitelja dužnosti do ožujka 2012. kada je za predsjednika izabran nezavisni Nicolae Timofti. Tijekom 2009–13. premijer je, na čelu koalicijske vlade desnoga centra, bio Vlad Filat, vođa Liberalne demokratske stranke Moldavije (PLDM). Koalicija proeuropskih stranaka, predvođena PLDM-om, zadržala je vlast i nakon parlamentarnih izbora 2014; dulje su premijeri bili liberalni demokrat Iurie Leancă (2013–15) i Pavel Filip iz Demokratske stranke (2016–19). Stabilnost su narušavale korupcijske afere (V. Filat osuđen je zbog korupcije 2016), a zemlja je ostala podijeljena (Rusija je početkom 2015. u Pridnjestarskoj moldavskoj republici zadržala oko 1500 vojnika, a u mirovnoj operaciji angažirano ih je oko 350). Nakon pobjede na izravnim predsjedničkim izborima, u prosincu 2016. predsjednik republike postao je Igor Dodon, vođa Stranke socijalista Republike Moldavije. Vlada je 2017. inicirala ustavne promjene koje bi olakšale priključenje Europskoj uniji (sporazum o pridruživanju potpisan je 2014), čemu se protivi proruski dio političke javnosti. Parlamentarni izbori 2019. potvrdili su političke suprotnosti koje otežavaju stvaranje stabilne vlade. Maia Sandu, osnivačica proueropske i liberalne Stranke akcije i solidarnosti (PAS), bila je kratkotrajno premijerka 2019., a pobijedila je na predsjedničkim izborima u studenome 2020 (porazivši I. Dodona), te je potkraj prosinca stupila na predsjedničku dužnost. PAS je potom pobijedio, osvojivši apsolutnu zastupničku većinu, na parlamentarnim izborima u srpnju 2021. nakon kojih je vladu te stranke sastavila Natalia Gavrilița. Početkom 2022. Rusko-ukrajinski rat zaoštrio je suprotnosti između proruskih stranaka i organizacija te onih koje zagovaraju priključenje Europskoj uniji. Energetska ovisnost o Rusiji (uvoz prirodnoga plina i dr.) vladi otežava vođenje prozapadne politike a, nastojeći smanjiti ruski utjecaj, Europska je unija u lipnju 2022. Moldaviji dodijelila status kandidata za pridruživanje (zajedno s Ukrajinom). Od rujna 2022. protuvladine prosvjede organizirala je stranka Şor, koju vlasti optužuju za povezanost s Rusijom i za destabilizaciju zemlje te je zabranjuju u lipnju 2023. Od veljače 2023. premijer je Dorin Recean (2012–15. bio je ministar unutarnjih poslova). Sredinom 2024. u Moldaviji je oko 123 200 ukrajinskih izbjeglica. M. Sandu je reizabrana na predsjedničkim izborima u studenom 2024., a PAS je ponovno pobijedio na parlamentarnim izborima u rujnu 2025.
Politički sustav
Prema Ustavu od 29. VII. 1994., koji je 1996–2024. više puta dopunjen i mijenjan amandmanima, Moldavija je parlamentarna republika. Predsjednik republike šef je države, a biraju ga građani izravno na mandatno razdoblje od 4 godine s pravom jednoga reizbora; ako nijedan kandidat ne osvoji apsolutnu većinu, održava se drugi krug u kojem sudjeluje dvoje kandidata s najviše glasova iz prvoga kruga. Izvršnu vlast obnašaju predsjednik republike i vlada. Predsjednik republike predlaže, temeljem konzultacija s parlamentarnim strankama, premijera te ga i imenuje nakon što predloženi kandidat dobije povjerenje parlamenta, a potom, na premijerov prijedlog, imenuje ministre. Vlada provodi unutarnju i vanjsku politiku i za svoj je rad odgovorna parlamentu koji joj može iskazati nepovjerenje. Zakonodavnu vlast obnaša jednodomni parlament (Parlamentul). Ima 101 zastupnika koje građani biraju na općim, izravnim i tajnim izborima na razdoblje od 4 godine. Predsjednik republike može u posebnim okolnostima raspustiti parlament i raspisati prijevremene izbore. Pravo je glasa opće i jednako za sve državljane s navršenih 18 godina života. Sudsku vlast obnašaju Vrhovni sud, apelacijski i okružni sudovi. Suce imenuje predsjednik republike na prijedlog Vrhovnog pravosudnog vijeća. Poštivanje Ustava osigurava Ustavni sud koji čini 6 sudaca. Moldavija je podijeljena na 32 regije (raioane), 3 okruga (municipiul) sa statusom regija i dvije autonomne jedinice (državna vlast ne kontrolira teritorij pridnjestarske autonomne jedinice na kojem je proglašena nepriznata Pridnjestarska moldavska republika). Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 27. kolovoza (1991).
Političke stranke
Stranka komunista Republike Moldavije (Partidul Comuniştilor din Republica Moldova – akronim PCRM), osnovana 1993. pod vodstvom Vladimira Voronina (predsjednik republike 2001–09), stranka je ljevice. Proizišla je iz Moldavske komunističke partije, vladajuće u sovjetskome razdoblju. Od izbora 1998. bila je prva po broju glasova i zastupnika (2001., 2005. i u travnju 2009. osvajala je apsolutnu zastupničku većinu) te je na vlasti 2001–09., a od tada je u oporbi iako je do 2014., kada je osvojila treće mjesto, ostala prva po broju zastupnika. Na izborima 2019. nije prešla izborni prag, a uoči izbora 2021. udružila se sa PSRM-om u Izborni blok komunista i socijalista te ostaje u oporbi, kao i nakon izbora 2025. na kojim sudjeluje u okviru Patriotskog izbornog bloka (sa socijalistima te dvije manje stranke), koji je drugi po broju glasova i zastupnika. Stranka socijalista Republike Moldavije (Partidul Socialiştilor din Republica Moldova – akronim PSRM), osnovana 1997., stranka je ljevice (politički bliska PCRM-u). U parlamentu je zastupljena od izbora 2014. na kojima je prva po broju glasova i zastupnika, ali ne sudjeluje u vlasti. Igor Dodon, vođa stranke 2011–16., bio je predsjednik republike 2016–20. Na izborima 2019. PSRM je ponovno prvi te sudjeluje u vladama do 2021. U oporbi je nakon izbora 2021. na kojima predvodi Izborni blok komunista i socijalista (koji je drugi po broju zastupnika), kao i nakon izbora 2025. na kojima vodi Patriotski izborni blok, također drugi po broju glasova i zastupnika. Stranka akcije i solidarnosti (Partidul Acţiune şi Solidaritate – akronim PAS), osnovana 2016., liberalna je stranka desnoga centra. Osnivačica stranke je Maia Sandu (premijerka 2019., predsjednica republike od kraja 2020). Potkraj 2018. na proeuropskom i antikorupcijskom programu udružuje se sa Strankom platforme za dostojanstvo i istinu (osnovana 2015) u koaliciju Sad, koja je na izborima 2019. treća po broju zastupnika te kratkotrajno sudjeluje u koalicijskoj vladi (2019). Na izbore 2021. izlazi samostalno, osvaja apsolutnu većinu glasova i zastupnika te potom sastavlja vladu; na vlasti ostaje i nakon izbora 2025. na kojima ponovno osvaja apsolutnu većinu.
