Rusko-ukrajinski rat, oružani sukob koji je počeo 24. II. 2022. napadom ruske vojske na Ukrajinu. Prethodilo mu je pogoršanje međudržavnih odnosa od veljače 2014., nakon smjene predsjednika Viktora Janukoviča, potom ruske okupacije Krima, te oružanih sukoba ukrajinskih paravojnih skupina i regularne vojske sa separatističkim proruskim snagama u istočnoj Ukrajini, u Doneckoj i Luhanskoj oblasti (u travnju 2014. proglašavaju na teritoriju koji nadziru »narodne republike«, Donjecku i Lugansku, koje Rusija priznaje 21. II. 2022. te, pozivajući se na njihovu ugroženost i sporazume o uzajamnoj pomoći, napada Ukrajinu). Širi geopolitički kontekst uključuje suprotstavljanje Rusije i SAD-a koji je podupirao prozapadnu orijentaciju Ukrajine i njezino uključivanje u NATO i Europsku uniju. Početkom rata rusko vojno napredovanje, dijelom i preko teritorija Bjelorusije, bilo je primarno usmjereno prema sjeveroistočnoj i istočnoj Ukrajini (Kijevu, Harkivu i dr.), Doneckoj oblasti, širem zaleđu Azovskog mora i donjem toku Dnjepra, od Hersona do Zaporižja (broj angažiranih ruskih vojnika početkom rata procjenjuje se do 190 000). Suočena s ukrajinskim otporom te logističkim i drugim operativnim problemima, ruska vojska se od ožujka do kraja 2022. povlači s dijela osvojenoga teritorija (uključujući kijevsku regiju, područje Harkiva, Hersona i dr.). Potom se zapadna bojišnica održala u Hersonskoj i Zaporiškoj oblasti, na donjem Dnjepru i Kahovskom akumulacijskom jezeru. Ondje je Rusija zauzela Zaporišku nuklearnu elektranu (kraj Enerhodara), te otvorila Sjevernokrimski kanal, važan za opskrbu Krima vodom (Ukrajina ga je blokirala 2014). Ostatak bojišnice proteže se kroz Donecku oblast te uz zapadni rub Luhanske oblasti. Ukrajina je ostala bez izlaza na Azovsko more (Berdjansk je okupiran u veljači, Melitopolj u ožujku, a Mariupolj u svibnju 2022). Kako bi otežala rusku opskrbu, Ukrajina povremeno napada Krimski most (Rusija ga je izgradila 2018. na Kerčkim vratima). Rat nije samo frontalni, već su ruskim raketnim i drugim napadima izloženi ciljevi širom Ukrajine, dok ukrajinske snage osim okupiranih područja napadaju i dijelove ruskoga pograničja (u Belgorodskoj oblasti i dr.). Potkraj rujna 2022. neovisnost proglašavaju dijelovi Zaporiške i Hersonske oblasti pod ruskim nadzorom, te se uz samoproglašene republike, Donjecku i Lugansku, pridružuju Rusiji (30. IX. 2022). Do kraja 2022. i početkom 2023. oko 4,8 milijuna ukrajinskih izbjeglica registrirano je u europskim zemljama, najviše u Poljskoj (1,5 milijuna), Njemačkoj (1 milijun) i Češkoj (493 000); u Rusiju se sklonilo oko 2,8 milijuna izbjeglih iz Ukrajine. Vrijednost ukupne pomoći koju je Ukrajina dobila od siječnja 2022. do lipnja 2023. procjenjuje se na 254,3 milijarde USD; najveći je udjel financijske pomoći (54%), a potom vojne (39%) i humanitarne (7%). Vojna pomoć u naoružanju, opremi i dr. najveća je iz SAD-a (46,5 milijarda USD), Njemačke (18,9 milijarda USD), Velike Britanije (7,2 milijarde USD), Norveške (4 milijarde USD), Danske (3,8 milijarda USD), Poljske (3,3 milijarde USD) i Nizozemske (2,7 milijarda USD). U istom je razdoblju najveća financijska pomoć Ukrajini iz Europske unije (82,7 milijarda USD), SAD-a (26,3 milijarde USD), Velike Britanije (7,3 milijarde USD), Japana (6 milijarda USD) i Norveške (3,9 milijarda USD). Prema podatcima UN-a, od veljače 2022. do kolovoza 2023. poginulo je 9511 civila (riječ je o registriranim slučajevima, stvarni se broj smatra većim); najviše stradalih bilo je u Doneckoj i Luhanskoj oblasti (52,5%). Na teritoriju pod ukrajinskim nadzorom bilo je 7396 poginulih civila, a na onome pod ruskim nadzorom 2115 (najviše poginulih civila, oko 4160, bilo je u ožujku 2022). Broj poginulih vojnika i pripadnika paravojnih snaga na obje je strane znatno veći. Od početka 2023. Rusija pod okupacijom drži približno 18% ukrajinskog teritorija (oko 108 600 km², uključujući 27 000 km² Krimskog poluotoka).
