medina (arapski madīna), povijesno središte, četvrt ili grad, uglavnom sjevernoafričkih gradova, često opasana zidinama. Obično je usko povezana s islamskom arhitekturom i kulturom. Mogla je sadržavati citadelu (kazbu), vladarsku palaču i džamiju, a često su je presijecale uske ulice. Zbog posebnoga načina gradnje medine su jedinstvene te danas privlače velik broj turista. Na UNESCO-ovu popisu svjetske prirodne i kulturne baštine nalaze se neke svjetski poznate medine: Fes (Fès), Marakeš (Marrakech), Meknes (Meknès), Tetuan (Tetuán), Essaouira (u Maroku), Tunis, Sousse, Kairouan (u Tunisu). Ima ih i u Alžiru te Libiji. Kolonijalne su vlasti obično potkraj XIX. st. i početkom XX. st. uz medine podizale nove planski izgrađene dijelove grada (npr. Francuzi su u Maroku gradili villes nouvelles). Nove dijelove grada naseljavalo je uglavnom europsko stanovništvo, dok je autohtono stanovništvo pretežno živjelo u staroj četvrti, medini.
