Krf (Kerkira, grčki Κέρϰυρα, Kérkyra, novogrčki izgovor [ke'rkira]; starogrčki također Κόρϰυρα, Kórkyra), vapnenački otok u Jonskome moru, pred albanskom obalom, Grčka; obuhvaća 585,3 km² sa 102 071 st. (2011). Pretežno je brežuljkast (Pandokrator, 906 m). Mediteransko poljodjelstvo; turizam. Otok je stradao u potresu 1953. Najveći grad i luka otoka te kulturno (Jonsko sveučilište, osnovano 1984) i upravno središte čitave regije Jonskih otoka Krf (Kérkyra; 24 838 st., 2011) nalazi se na istočnoj obali; sačuvana je mletačka utvrda iz 1550. Povijesni dio grada je na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 2007. – U II. tisućljeću pr. Kr. otok su kolonizirali Mikenjani, a u VIII. st. pr. Kr. Grci iz Korinta, koji su se tijekom vremena osamostalili od matične države. Sukob između Korinta i njegove bivše kolonije Krfa 435. pr. Kr. bio je jedan od povoda izbijanju Peloponeskoga rata. Godine 229. pr. Kr. otok su osvojili Iliri, a 219. pr. Kr. Rimljani. U doba Rimskoga Carstva Krf je isprva bio u sklopu provincije Makedonije, potom Epira. Od kraja IV. st. u sastavu je Istočnorimskoga, poslije Bizantskoga Carstva, koje ga je oko 890. priključilo novoosnovanoj temi Kefaloniji. Od 1147. u vlasti je sicilskih Normana, Epira (1204–58), Kraljevstva Obiju Sicilija (1258–67), anžuvinskoga Napuljskoga Kraljevstva (1267–1386) i Mletačke Republike. Nakon propasti Mletačke Republike (1797) Krf je bio prijestolnica Republike Jonskih Otoka (1800–07), koja je pripala Francuskoj (1807–15). Odlukom Bečkoga kongresa 1815. na otoku je bio uspostavljen britanski protektorat; 1864. sporazumom između Velike Britanije i Grčke otok je predan Grčkoj. Za I. svjetskoga rata sile Antante imale su na Krfu vojno-pomorsko uporište. Nakon austrougarskog osvajanja Srbije 1916., na Krf se preko Albanije povukla srpska vojska, vlada i civili. Godine 1917. ondje je potpisana Krfska deklaracija. Tijekom II. svjetskoga rata Krf je bio pod talijanskom (1941–43) i njemačkom okupacijom (1943–44).
