Krfska deklaracija, prvi politički ugovor između vlade Kraljevine Srbije i Jugoslavenskoga odbora, objavljen 20. VII. 1917. na Krfu. Deklaraciju su potpisali predsjednik srpske vlade N. Pašić i predsjednik Jugoslavenskog odbora A. Trumbić, a prihvatio ju je i Crnogorski odbor 27. VIII. 1917. – U Deklaraciji su se predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca složili da će nakon završetka I. svjetskog rata dijelove Austro-Ugarske naseljene Slovencima, Hrvatima i Srbima sjediniti s Kraljevinom Srbijom u zajedničku državu pod nazivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a koja će prema političkom ustroju biti ustavna monarhija na čelu s dinastijom Karađorđevića. Nova je država trebala, prema slovu deklaracije, svim narodima osigurati punu nacionalnu i vjersku ravnopravnost. Također je predviđala da se nakon zaključenja mira, na slobodnim izborima, izaberu narodni predstavnici koji će u Ustavotvornoj skupštini većinom glasova donijeti ustav nove države. Krfsku su deklaraciju sa zadovoljstvom prihvatili predstavnici srpske oporbe i Jugoslavenskog odbora, koji su vjerovali da će nova država svojim narodima osigurati punu slobodu i ravnopravnost. Za razliku od njih, N. Pašić Krfsku je deklaraciju potpisao protiv svojega uvjerenja i pod pritiskom sila Antante (smatrao ju je »manifestacionim aktom«). Način na koji je provedeno ujedinjenje (1918) i donesen ustav (1921) bio je potpuno oprječan načelima Krfske deklaracije.
