Krakatau [~tạu'] (također Krakatoa), nenaseljeno vulkansko otočje s aktivnim vulkanom u Sundskome prolazu (između Sumatre i Jave), Indonezija. Leži duž konvergentne granice Indijsko-australske i Euroazijske ploče (→ tektonika ploča), pojasa jake vulkanske i seizmičke aktivnosti. Čine ga otoci Lang, Verlaten, Rakata (najviši, 813 m; ostatak je otoka Krakataua) i Anak Krakatau (aktivni vulkan). Građeni su od bazalta i andezitne lave i tufa. U kolovozu 1883. vulkanska eksplozija (indeks vulkanske eksplozivnosti, VEI, iznosio je 6) raznijela je najveći dio otoka Krakataua (ondašnja površina 33 km², visina 800 m) i opustošila okolicu (od morskog vala višeg od 20 m poginulo je više od 36 000 ljudi u zapadnoj Javi i južnoj Sumatri). Izbačeno je više od 20 km³ materijala, a vulkanski pepeo dosegnuo je u atmosferi visinu od 50 do 80 km i prekrio područje od približno 0,8 milijuna km². Nakon erupcije je od tri vulkana otoka Krakataua ostao samo najveći i najjužniji – Rakata. Nova erupcija bila je potkraj 1927. Stožac koji raste na kalderi nekadašnjeg otoka Krakataua pojavio se 1930. iznad razine mora kao otočić Anak Krakatau (Dijete Krakataua, 1973. dosegnuo je visinu od 189 m, 2005. premašio je visinu od 300 m, a poslije erupcije 2018. smanjio se s visine od 338 m na 110 m), koji povremeno izbacuje piroklastični materijal. U sastavu je nacionalnoga parka Ujung Kulon koji je 1991. uvršten na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine.
