Jonija (grčki Ἰωνία, Iōnía), antička pokrajina na središnjem dijelu zapadne maloazijske obale. Na sjeveru je graničila s Eolidom, na istoku s Lidijom, na jugu s Karijom, a obuhvaćala je i otoke Hij i Sam. Ime je dobila po Jonjanima, koji su se ondje počeli doseljavati oko 1000. pr. Kr. Najvažniji gradovi bili su Fokeja, Eritreja, Smirna (isprva eolska naseobina), Klazomena, Teos, Lebed, Kolofon, Efez, Prijena i Milet, snažna trgovačka i kulturna središta. U VI. st. pr. Kr. bila je pod vlašću Lidijaca, potom Perzijanaca. Samostalna od 479. pr. Kr., pod perzijskom vlašću od 387. do 334. pr. Kr., kada je došla pod vlast makedonskih kraljeva. Od 133. pr. Kr. u sastavu rimske provincije Azije oživljava nov procvat, koji se nastavio i u bizantsko doba.
