Jonjani (grčki Ἴωνες, Íōnes), jedno od glavnih starogrčkih plemena koje se naselilo u Grčkoj već prije Dorana, oko 1000. pr. Kr. Njihova su se naselja nalazila u Atici, na Eubeji, na egejskim otocima i na obali Male Azije (s glavnim središtima: Milet, Efez, Prijena, Teos, Lebed, Kolofon, Klazomena, Eritra, Mijunt). Uz maloazijske Jonjane povezani su početci grčkoga pjesništva, historiografije, geografije i drugih znanosti, a i razvoj grčkih likovnih umjetnosti. Podloga tom usponu jonske kulture bilo je bogatstvo gradova s razvijenom trgovinom i snažan utjecaj bliskoistočnih kultura. Potreba da se višak stanovništva kolonizira u skladu s trgovačkim interesima dovela je potkraj VIII. st. pr. Kr. do jonske kolonizacije, koja je u idućim stoljećima u velikim razmjerima zahvatila obale Crnoga mora i zapadnog Sredozemlja, osobito Sicilije i južne Italije. Kada su na početku V. st. pr. Kr. Perzijanci ugušili ustanak maloazijskih Jonjana, bila je slomljena njihova snaga; u klasično doba oni gube kulturno vodstvo, koje preuzimaju njihovi srodnici Atenjani. Tek u helenističko doba javljaju se maloazijski Jonjani ponovno kao značajan kulturni čimbenik; na tlu Jonije razvija se azijanizam, a graditeljstvo još jednom doživljava visok uspon.
