Fibonacci [fibona'č:i], Leonardo (nazvan i Leonardo Pisano, potpisivao se Bigollo), talijanski matematičar (Pisa, oko 1175 – ?, oko 1240). Obiteljsko mu je prezime bilo Bonacci; oblik Fibonacci dolazi od latinskoga filius Bonaccii: Bonaccijev sin. Mladost proveo u sjevernoj Africi, odakle je prenio u Europu indijsko-arapski brojevni sustav. Proučavao opću aritmetiku i elementarnu geometriju. U najpoznatijem djelu Knjiga o abacima (Liber abbaci, 1202) izlaže pravila zapisivanja brojeva arapskim brojkama, objašnjava načelo vrijednosti položaja brojke (jedinice, desetice, stotice …) i kako se obavljaju aritmetičke operacije. Potom objašnjava primjenu pravila na praktične probleme u trgovini: računanje marže, profita, zamjene valuta, pretvaranje mjernih jedinica i sl. U djelu Praktična geometrija (Practica geometriae, 1220) izveo je teoreme utemeljene na Euklidovim Elementima, uveo obilježavanje točaka slovima, kod mnogih je važnih poučaka pojednostavnio dokaze, a u djelu Knjiga o kvadratima (Liber quadratorum, 1225) bavio se teorijom brojeva. Po njem su nazvani Fibonaccijev niz, planetoid (6765 Fibonacci) i dr.
