Dnjepar (ruski Dnepr/Днепp [dn’epr], bjeloruski Dnjapro/Дняпpo [dn’apro'], ukrajinski Dnipro/Днiпpо [dn’ipro'], u antičko doba Boristen, grčki Borysthénēs, latinski Borysthenes), rijeka u istočnoj Europi; po duljini (2285 km) i veličini porječja (504 000 km²) treća u Europi. Izvire u Valdajskome visočju (zapadna Rusija), teče kroz lesna i stepska područja (Bjelorusija); kraj grada Dnipra protječe 66 km dugom granitnom klisurom. Utječe deltastim ušćem (Dnjeparski liman; 640 km²) u Crno more. Desni glavni pritoci: Berezina, Pripjat, Inhulec; lijevi: Sož, Desna, Sula, Psjol (Psel), Vorskla. Plovni pritoci: Pripjat, Berezina i Desna. Sustavom plovnih kanala Dnjepar je već u XVIII. st. povezan s Njemenom (Oginski kanal, 1767–83; zatvoren za promet), Zapadnom Dvinom (1797–1805; nije u uporabi), Zapadnim Bugom (Dnjeparsko-buški kanal), odnosno s baltičkim primorjem; za dopremu tehničke vode u industrijski bazen Krivij Riha izgrađen je kanal od Kahovskog jezera (1957–61), a za područje Donbasa od Kamjanskog (prije Dniprodzeržinskog) jezera. Zaleđen je od prosinca do ožujka ili travnja. Plovan je 1667 km od ušća: plovidba se mjestimice odvija pobočnim kanalom. Pad rijeke (brzaci) i uska dolina strmih strana između Dnjepra i Zaporožja iskorišteni su za izgradnju velike brane s akumulacijskim jezerom (410 km²) i Dniprovske hidroelektrane 1932 (poslije rekonstruirana). Naknadno je duž toka rijeke izgrađen niz brana s velikim akumulacijskim jezerima (od sjevera prema jugu: Kijevsko 992 km², Kanivsko 581 km², Kremenčuksko 2250 km², Kamjansko 567 km², Dniprovsko 410 km² i Kahovsko 2155 km²) i hidroelektranama (Kijevska, Kanivska, Kremenčukska, Serednodniprovska /prije Dniprodzeržinska/, Dniprovska, Kahovska). Iskorištava se i za natapanje. Na obalama Dnjepra leže gradovi: Smolensk (Rusija), Mogilev (Bjelorusija), Kijev, Kamjanske, Dnipro, Zaporižja, Nikopolj i Herson (Ukrajina).
