Abrikosov [abr’iko'səf], Aleksej Aleksejevič (Alekseevič), ruski teorijski fizičar (Moskva, 25. VI. 1928 – Palo Alto, 30. III. 2017). Diplomirao (1948) na Moskovskom državnom sveučilištu, doktorirao (1951) na Institutu za fizikalne probleme Sovjetske akademije znanosti, gdje je i radio (1948–91). Bio je član Sovjetske, danas Ruske akademije znanosti (od 1987), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1991) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 2000). Od 1991. radio u Argonne National Laboratory u SAD-u. Bavio se istraživanjem supravodljivosti (nestankom električne otpornosti u tvarima kada su ohlađene ispod određene, obično vrlo niske, temperature), istraživanjem magnetskih svojstava supravodiča II. vrste i svojstava tvari koje mijenjaju električnu otpornost pod utjecajem magnetskog polja. Dao je teorijsko objašnjenje za svojstva supravodiča II. vrste (Abrikosovljev vrtlog, 1957), što je omogućilo otkriće novih supravodljivih materijala i izgradnju snažnijih elektromagneta, koji se danas primjenjuju u uređajima za magnetsku rezonanciju. Za prinos razvoju teorije supravodiča i suprafluida (→ suprafluidnost) s Vitalijem Lazarevičem Ginzburgom i Anthonyjem Jamesom Leggettom 2003. dobio Nobelovu nagradu za fiziku.