Pasarić, Irena, hrvatska balerina i pedagoginja (Niš, Srbija, 31. V. 1958). Školu za klasični balet (Tatjana Lucić-Šarić) završila u Zagrebu, usavršavala se na Moskovskom akademskom koreografskom učilištu. Godine 1974. angažirana u zagrebačkome HNK-u. Balerina savršene tehnike i čistoće pokreta, kao prvakinja Baleta 1977–82. istaknula se i u klasičnom i suvremenom baletu: Četiri temperamenta (P. Hindemith) i Serenada (P. I. Čajkovski), u koreografiji Georgea Balanchinea, Tri mušketira (G. Delerue, koreografija Flemming Flindt), Coppélia (L. Delibes, koreografija Ivica Sertić), Ohridska legenda (S. Hristić, koreografija Dimitrije Parlić), Don Quijote (Ludwig Minkus, koreografija Pavel Rotaru prema Mariusu Petipi), Sedam smrtnih grijeha (K. Weill) i Pjesme ljubavi i smrti (G. Mahler) u koreografiji Milka Šparembleka. Godine 1982. otišla je u SAD (Pacific North West Ballet u Seattleu, Atlanta Ballet), gdje je uglavnom plesala u koreografijama G. Balanchinea te usavršavala ulogu Odette/Odilije u Labuđem jezeru (Čajkovski). Od 1986. bila je prvakinja Baleta Slovenskoga narodnoga gledališča u Ljubljani, od 1992. English National Balleta. Gostovala je u Mariboru, Napulju i Veneciji, a 1996. vratila se u Zagreb, gdje je kao primabalerina nastavila karijeru: Trnoružica (Čajkovski, koreografija prema Petipi), Giselle (A. Adam), Bajadera (Minkus), Pavana za umrlu infantkinju (M. Ravel), sve u koreografiji Dinka Bogdanića, i dr. Pedagoginja je u zagrebačkoj Školi za klasični balet. Dobitnica je više uglednih nagrada. Godine 2005–14. bila je ravnateljica Baleta zagrebačkoga HNK-a.
