Sertić, Ivica, hrvatski baletni plesač, koreograf i pedagog (Zagreb, 13. I. 1927 – 19. V. 2020). Učenik Ane Roje i Oskara Harmoša. Godine 1947. angažiran je u zagrebačkom HNK-u, gdje je ubrzo postao solist. Usavršavao se u Londonu, Parizu i Moskvi. Od 1956. djelovao je u Njemačkoj kao solist, koreograf, pedagog i ravnatelj baleta (Frankfurt, Heidelberg, Lübeck, Wuppertal i München). Istaknuo se kao Coppélius (L. Delibes, Coppélia, koreografija Margarita Froman, 1951), Đavo (F. Lhotka, Đavo u selu, koreografija Pia i Pino Mlakar, 1954), Petruška (I. Stravinski, koreografija Octavio Cintolesi, 1956), te koreografijama Pulcinella (I. Stravinski, 1964), Napuštene (M. Kelemen, 1964), Peća i vuk (S. S. Prokofjev, 1967), Romeo i Julija (Prokofjev, 1968), Čudesni mandarin (B. Bartók, 1969), Pepeljuga (Prokofjev, 1970), Coppélia (Delibes, 1971), Dom Bernarde Albe (Kelemen, 1999) i dr.
