struka(e):

Ohridsko jezero (albanski Liqeni i Ohrit), tektonsko jezero na granici između Sjeverne Makedonije i Albanije; obuhvaća 358,2 km² (2/3 jezera u Sjevernoj Makedoniji i 1/3 u Albaniji). Leži na nadmorskoj visini od 695 m, u kotlini između vapnenačke Galičice (2255 m) na istoku i ogranka planine Jablanice (2259 m) na zapadu; izduženo je u smjeru sjever–jug. Dugo je 30,4 km, široko od 9,0 do 14,8 km; prosječna dubina 164 m, a najveća 289 m. Vodom ga hrane krška vrela na obali i podvodni izvori, površinski pritoci (Koceljska reka, Čerava i dr.) donose neznatnu količinu vode. Najviše izvora ima duž istočne i južne obale, a glavni je kraj Svetoga Nauma (voda dolazi iz višega Prespanskoga jezera). Podvodni izvori izbijaju u udubinama (virčeta) na jezerskome dnu. Ohridsko jezero gubi vodu isparavanjem i odvirkom Crnim Drimom. Kolebanje je njegove razine tijekom godine neznatno; razlika je između najvišega vodostaja u svibnju i najnižega u listopadu 33 cm. Temperatura površinskoga sloja vode u ljetnim je mjesecima viša od 23 °C, a u zimskima oko 6 °C. Ubraja se u najprozirnija jezera Europe; najveća mu je prozirnost u srpnju (do 22 m). Starost Ohridskog jezera procjenjuje se naoko 1,4 milijuna godina i među najstarijim je jezerima svijeta; poznato po mnoštvu reliktnih endema (očuvane vrste nekadašnjega živoga svijeta koje su na drugim mjestima izumrle) iz predglacijalnoga doba; ohridska pastrva, belvica i jegulja. Jezero je na UNESCO-ovu popisu svjetske prirodne baštine (od 1979. makedonski, a od 2019. i albanski dio jezera). Duž obale razvijen turizam; ribolov. Na sjevernoj obali leže Ohrid i Struga, a na južnoj Pogradec (Albanija).

Citiranje:

Ohridsko jezero. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ohridsko-jezero>.