struka(e):

majordom (lat. maior domus), u srednjem vijeku nadglednik posluge i upravitelj kućanstva u bogatim kućama. U tom se značenju izraz i danas koristi na kraljevskim dvorovima i u aristokratskim krugovima. Majordom je posebnu ulogu imao u franačkoj državi za merovinških kraljeva. Važnost mu je porasla nakon podjele kraljevstva na Neustriju, Austraziju i Burgundiju, kada je stekao pravo uprave nad kraljevskim posjedom i stupio na čelo kraljevske pratnje. Stekavši glavni položaj na dvoru, dobio je pravo nadzora nad cjelokupnom državnom upravom. Odlučujuća je promjena nastupila nakon 600. kada je dužnost majordoma prestala biti isključivo vezana uz kralja pa je došla pod utjecaj plemstva. Rastu moći majordoma, koja se očitovala i u nazivu mali potkralj (subregulus), pogodovalo je i to što su merovinški kraljevi od kraja VI. st. na prijestolje dolazili kao maloljetni. Austrazijski majordomi iz obitelji Arnulfinga (predci Karolinga) uspjeli su čak postići nasljednost službe, a Pipin Srednji (Herstalski) postao je 687. majordom cijele Franačke. Njegov sin Karlo Martel ojačao je čast majordoma i praktički potisnuo s vlasti merovinškoga kralja. Nakon što je Karlov sin Pipin Mali papinskom odlukom iz 751. bio uzdignut na kraljevsku čast, majordomska je služba bila ukinuta.

Citiranje:

majordom. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/majordom>.