Čingrija, Melko, hrvatski političar (Dubrovnik, 1. IV. 1873 – Dubrovnik, 8. XII. 1949). Pravo doktorirao u Grazu 1895., nakon čega je u Dubrovniku otvorio odvjetničku kancelariju. Do 1905. član Narodne hrvatske stranke, potom Hrvatske stranke. Kao jedan od zagovornika politike »novoga kursa« sudjelovao u potpisivanju Riječke rezolucije. Bio je 1903–08. zastupnik u Dalmatinskom saboru, a 1911–18. u Carevinskom vijeću u Beču. U dva navrata obavljao je dužnost dubrovačkoga gradonačelnika (1911–14. i 1919–20). Bio je i član Narodnoga vijeća SHS u Zagrebu te član Privremenoga narodnog predstavništva Kraljevine SHS u Beogradu. U okviru delegacije Kraljevine SHS sudjelovao je 1919. i u radu Mirovne konferencije u Parizu. Od 1926. član Narodne radikalne stranke. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova bio je na čelu uprave Dubrovačke parobrodarske plovidbe, predsjednik Trgovačko-obrtničke komore u Dubrovniku te predsjednik dubrovačkog Saveza za unaprjeđivanje turizma, a 1931. imenovan je za viceguvernera Narodne banke u Beogradu. U brošuri Dubrovnik i hrvatsko pitanje (1939) suprotstavljao se ulasku Dubrovnika u Banovinu Hrvatsku. Talijani ga 1941. privremeno zatvaraju, potom do kraja II. svjetskog rata boravi u Splitu pišući memoare, kojih se rukopis nalazi u Državnom arhivu u Dubrovniku.
