Richterova ljestvica

traži dalje ...
struka(e): geofizika

Richterova ljestvica (udomaćeno [ri'hter~]) (po Charlesu Francisu Richteru), logaritamska ljestvica s pomoću koje se brojevima (magnitudama) do 10 opisuje energija oslobođena u hipocentru potresa, određena iz amplitude potresnih valova zabilježenih seizmografima i uz nadoknadu za udaljenosti seizmografa od epicentra potresa. Povećanje zabilježene amplitude deset puta odgovara povećanju na ljestvici za jedan cijeli broj. Ljestvicu su oblikovali Beno Gutenberg i Charles Francis Richter (1935). Na izvornoj Richterovoj ljestvici nulta magnituda dodijeljena je najmanjim potresima koji su se u to doba mogli zabilježiti. Manji potresi događaju se često, a što su potresi veće magnitude, događaju se rjeđe. (→ europska makroseizmička ljestvica; mercalli-cancani-siebergova ljestvica)

Richterova ljestvica jakosti potresa

magnituda potresa naziv potresa učinak potresa
manja od 2 mikro ljudi ga ne osjete, bilježe ga samo seizmografi
2,0 – 3,9 manji ljudi ga mogu osjetiti (one iznad 3,0 najčešće osjete), rijetko uzrokuje štetu
4,0 – 4,9 lagani ljudi u zatvorenom prostoru osjete trešnju i čuju zvukove pomicanja pokućstva, ljudi na otvorenome ga ne osjete, mala je vjerojatnost nastanka štete
5,0 – 5,9 umjereni svi ljudi ga osjete, a uzrokuje štetu na slabijim građevinama
6,0 – 6,9 jaki ljudi ga osjete i na udaljenostima od nekoliko stotina kilometara od epicentra, uzrokuje manje štete na kvalitetnim građevinama
7,0 – 7,9 veliki nanosi štetu većini građevina na udaljenosti 250 km od epicentra
8,0 – 9,9 razarajući razara većinu građevina udaljenih 1000 km od epicentra, mijenja se izgled Zemljine površine
veća od 10 epski nije nikad zabilježen
Citiranje:

Richterova ljestvica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/richterova-ljestvica>.