Togo (République Togolaise), država u zapadnoj Africi, između Burkine Faso na sjeveru (duljina granice 126 km), Benina na istoku (644 km) i Gane na zapadu (877 km) te Gvinejskoga zaljeva na jugu (duljina obale 51 km); obuhvaća 56 785 km².
Prirodna obilježja
S unutrašnjega, 400 do 700 m visokoga ravnjaka, koji je građen uglavnom od kristaličnih škriljevaca i granita, izdižu se nešto viši planinski grebeni Togoanskoga gorja, smjera pružanja od jugozapada prema sjeveroistoku, s najvišim vrhom zemlje – Agou (986 m). Prema sjeveru se ravnjak postupno spušta u savansku nizinu kojom protječe rijeka Oti, a prema jugu strmim padom prelazi u prostranu priobalnu ravnicu. U njezinu se sjevernom dijelu nalazi ravnjak Ouatchi (visok 60 do 90 m), plodna ravnica (Terre de barre) građena od lateritnih glina, koja prema jugu prelazi u područje močvara i plitkih laguna (najveća je jezero Togo), te u nisku pješčanu obalu. Na krajnjem sjeverozapadu zemlje nalaze se strmi planinski odsjeci Dapaong, građeni od granita i gnajsa.
Klima je tropska s jednim kišnim razdobljem na sjeveru (od lipnja do rujna) i dva na jugu (od travnja do lipnja i od rujna do studenoga). Srednja je godišnja temperatura 24 °C na obali i u planinskoj unutrašnjosti, a 28 °C na sjeveru zemlje. Godišnja količina oborina u južnim dijelovima iznosi 600 do 800 mm, u unutrašnjosti 1500 mm, a na sjeveru oko 1100 mm. U hladnijem dijelu godine puše sa sjevera suhi vjetar harmatan.
Veće su rijeke Mono (duga oko 400 km), koja teče istočnim dijelom zemlje u meridijanskom smjeru, i Oti (lijevi pritok rijeke Volte) na sjeveru. Biljni pokrov sastoji se od vlažnih savana sa stablima baobaba i uljnih palmi na jugu i suhih savana s akacijom na sjeveru, tropskih šuma u planinskom području i galerijskih šuma uz rijeke; obala je obrasla mangrovama.
Stanovništvo
U Togu živi 5 701 579 st. (procjena 2007), ili 100,4 st./km², pa se ubraja u najnaseljenije afričke države. Najgušće je naseljen primorski pojas (344 st./km²), a najslabije ravnjak u unutrašnjosti (39 st./km²). U Togu živi četrdesetak naroda i etničkih skupina. Najbrojniji su narod Ewe (22,2%, 2000), Wachi (Ouatchi; 10%) i Mina (5,6%) na jugu zemlje, te Kabre (13,4%) i Gurma (3,4%) na sjeveru. Tradicionalnim vjerovanjima privrženo je 37,7% stanovništva (2000); kršćani čine 37,8% stanovništva (rimokatolici 24,3%), a muslimani 18,9%. Službeni je jezik francuski, a najrašireniji su eve i kabre. Prosječan je godišnji porast stanovništva vrlo visok; u razdoblju 2001–06. iznosio je 2,8% (Togo je prema popisu 1981. imao samo 2 703 250 st.), što je rezultat visokoga prirodnog priraštaja (27,2‰, 2005; svjetski prosjek 12,1‰). Iako se pomalo smanjuje, stopa nataliteta iznosi još uvijek visokih 37,2‰ (2005), a mortaliteta 10,0‰; visoka je i smrtnost dojenčadi (63,8‰, 2004). Stanovništvo je vrlo mlado: u dobi je do 14 god. 42,3% stanovništva, u dobi od 15 do 59 godina 53,5%, a starije je od 60 godina samo 4,2% stanovništva (2005). Životni je vijek kratak; očekivano trajanje života za muškarce rođene 2005. iznosi 55,0 godina, a za žene 59,1 godinu. Ekonomski je aktivno 2 352 342 st. (2004); u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu radi 67%, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 12%, a u uslužnim djelatnostima 21% radne snage. Nepismeno je 46,8% stanovništva starijeg od 15 godina (2006). Glavni je grad Lomé sa 676 400 st. (2003; šire gradsko područje 1 337 000 st., 2005), koji ima sveučilište. Ostali su veći gradovi (2003): Sokodé (84 200 st.), Kpalimé (75 200 st.), Atakpamé (64 300 st.), Kara (49 800 st.) i Dapaong (49 000 st.). U gradovima živi 40,1% stanovništva (2005; 15,2% stanovništva 1974).
Gospodarstvo
God. 1994. Togo je bio među osnivačima Zapadnoafričke ekonomske i monetarne unije; od 1995. član je Svjetske trgovinske organizacije. Osnovu ekonomskog razvoja čine poljoprivreda i proizvodnja fosfata. Gospodarstvo opterećuju politička nestabilnost i nedovoljna tehnološka razvijenost; početkom 1990-ih bilo je siromašno oko 30% stanovnika. Od prirodnih bogatstava posjeduje ležišta fosfata, vapnenca i željezne rude te plodno zemljište. Glavni su poljoprivredni proizvodi kava, kakao, pamuk, tapioka, kukuruz, riža i riba. Od industrijskih proizvoda vodeći su fosfati, cement, tekstil i pića. Prema podatcima Svjetske banke, 2006. ostvaren je BDP u vrijednosti od 2,21 mlrd. USD (izračunan prema paritetu kupovne moći BDP je 4,97 mlrd. USD); vrijednost je BDP-a po stanovniku oko 340 USD. U sastavu BDP-a početkom 2000-ih udjel je poljoprivrede bio 40%, uslužnoga sektora 35%, a industrije 25%. God. 2007. vrijednost izvoza bila je oko 675 milijuna USD; više od polovice izvoznih prihoda donose pamuk (oko 25%), kakao i kava, dok fosfati osiguravaju oko 25% izvoznih prihoda. Vrijednost uvoza 2007. bila je oko 1,2 mlrd. USD; najviše se uvoze hrana, naftni derivati, odjeća i dr. Glavni su vanjskotrgovinski partneri pojedine zemlje EU-a (Francuska, Velika Britanija, Nizozemska, Belgija), zatim Kanada i Kina te zapadnoafričke zemlje (Gana, Burkina Faso, Benin, Obala Bjelokosti). God. 2005. vanjski je dug iznosio oko 2 mlrd. USD. Potkraj 2007. vrijednost deviznih rezervi procjenjuje se na oko 360 milijuna USD.
Promet
Cestovna mreža duga je 7500 km, od čega je 24% asfaltirano (2001). Veliku važnost imaju tranzitni pravci prema susjednim zemljama. Željeznička mreža duga je 568 km (2004); glavno je čvorište Lomé, iz kojega idu pruge za Kpalimé, Aného (i dalje za Cotonou/Benin), Tabligo i preko Atakpaméa za Blittu. Glavna je luka Lomé (promet oko 2,5 mil. t), koja je uvozno-izvozna luka za susjedne zemlje bez izlaza na more (Burkina Faso, Mali i Niger). Međunarodne su zračne luke Lomé (Gnassingbé Eyadema, prije Tokoin) i Niamtougou.
Novac
Novčana je jedinica CFA franak (CFA, akronim od Communauté financière africaine; CFAF, XAF); 1 CFA franak = 100 santima (centimes).
Povijest
Prvi tragovi nastanjenosti na području Toga mogu se pratiti od paleolitika. U XIV. st. u sjeverni dio zemlje doselilo se pleme Joruba, a u južni dio zemlje i primorje pleme Ewe, koje je 1471. došlo u dodir s Portugalcima i poslije s drugim Europljanima. U XVI., XVII. i XVIII. st. na tom je području cvjetala trgovina robovima, a primorski su se dijelovi Toga nazivali Obalom robova. U XVII. i XVIII. st. današnji je Togo bio pogranična zona između plemenskoga saveza Ašantija (Ashanti), koji su zaposjeli istočne krajeve Toga, i plemenskoga saveza Dahomejaca, koji su zaposjeli zapadne krajeve. Istodobno su u središnjim dijelovima Toga plemena Kotokoli, Čokosi i Ewe osnovala manje domorodačke državne formacije, na područja kojih su 1847. došli njemački misionari, a za njima i njemački kolonijalisti, koji su 1884. stavili Togo pod njemački protektorat. Europske sile su na konferenciji u Berlinu 1885. priznale njemačko Zaštitno područje Togo (Schutzgebiet Togoland), kojemu su granice bile određene ugovorima s Francuskom (1885., 1897) i s Velikom Britanijom (1886., 1904). Protiv njemačke uprave često su izbijale pobune, tako da su Nijemci tek 1902. uspjeli pokoriti buntovna plemena na sjeveru. Za I. svjetskog rata vojne su snage Velike Britanije i Francuske 1914. prisilile Nijemce na kapitulaciju. Pod britansko-francuskom okupacijom to je područje bilo do 1920., kada je Velika Britanija dobila mandat Lige naroda za upravu nad područjem Zapadnoga Toga, a Francuska nad područjem Istočnoga Toga.
God. 1946. Zapadni i Istočni Togo postali su starateljski teritoriji UN-a pod britanskom i francuskom upravom. God. 1956. Zapadni Togo je nakon plebiscita priključen britanskomu posjedu Zlatnoj Obali (od 1957. Gana), a Istočni Togo postao je 1958. autonomna republika u Francuskoj uniji te je 27. IV. 1960. stekao neovisnost pod imenom Togo. Od 1961. predsjednik je bio Sylvanus Olyimpio; ubijen je u državnom udaru (predvodio ga je Étienne Eyadema) u siječnju 1963., kada je vlast preuzeo Nicolas Grunitzky. Državnim udarom u siječnju 1967. na vlast je došao Étienne Eyadema (1974. promijenio ime u Gnassingbé); 1969. osnovao stranku Okupljanje togoanskoga naroda (RPT) i uveo jednostranački režim. U 1970-ima povremeno su se javljali zahtjevi za priključenjem nekadašnjega britanskoga Zapadnog Toga, što je pogoršalo odnose s Ganom. God. 1977. organizirani su masovni prosvjedi i štrajkovi. Vojna vlast ukinuta je 1979., a G. Eyadema postao je predsjednik i nastavio autoritarnu vladavinu. Nakon neuspjela pokušaja državnog udara 1985. bila je zatvorena granica s Ganom (do 1987). Dio političkih zatvorenika oslobođen je 1987–88., a nakon prosvjeda početkom 1990-ih legalizirane su oporbene političke stranke (1991). Nakon neuspjele smjene, Eyadema je 1993. izabran za predsjednika, uz bojkot oporbe (reizabran je 1998. i 2003). Na parlamentarnim izborima 1994. RPT je izgubio prevlast (ponovno pobijedio na izborima 1998. i 2002). Predsjednik Eyadema umro je 2005; uz pomoć vojske vlast je preuzeo njegov sin Faure Gnassingbé (postao je i vođa RPT-a). Pobijedio je na predsjedničkim izborima u travnju 2005. (u sukobima tijekom izbora bilo je oko 400 do 500 poginulih i oko 40 000 izbjeglih). Sporazum o sudjelovanju oporbenih stranaka u vlasti postignut je u kolovozu 2006; na parlamentarnim izborima u listopadu 2007. pobijedio je RPT. U ožujku 2010. F. Gnassingbé je reizabran (2012. raspustio RPT i osnovao Savez za republiku); povremeno izbijaju opozicijski prosvjedi (2010–12).
Politički sustav
Prema Ustavu od 14. X. 1992 (dopunjen amandmanima iz 2002), Togo je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike poglavar je države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga svi državljani na općim i tajnim izborima za razdoblje od 5 godina, bez ograničenja broja mandata. Izvršnu vlast ima Vijeće ministara, na čelu kojega je premijer. Imenuje ga predsjednik republike, koji, na prijedlog premijera, imenuje i ministre. Najvišu zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština (Assemblée Nationale) s 81 zastupnikom, koji su birani na općim i tajnim izborima za mandat od 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast imaju Vrhovni sud (Cour Suprême), predsjednika kojega imenuje predsjednik republike, i Ustavni sud (Cour Constitutionnelle), koji čini 7 sudaca izabranih na jedan sedmogodišnji mandat. Administrativno Togo se dijeli na 5 regija. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 27. travnja (1960).
Političke stranke
Okupljanje toganskoga naroda (Rassemblement du peuple togolais – akronim RPT), osnovano 1969. Jedina legalna stranka do 1991., a na vlasti je, u koalicijama ili samostalno, i nakon izbora 1994. i 1998. Zadržala je vlast i nakon izbora 2002., koje su bojkotirale ostale političke stranke, te nakon izbora 2007. Unija snaga za promjenu (Union des Forces du Changement – akronim UFC), osnovana 1992. kao koalicija do tada zabranjenih oporbenih stranaka. Nakon što je bojkotirala izbore 2002., natjecala se na izborima 2007. i postala vodeća oporbena stranka.