Lomé (franc. izgovor [lɔmẹ']), glavni grad i luka afričke države Togo; 839 566 st. (2010; šire gradsko područje 2 188 376 st., 2022). Leži na obali Gvinejskoga zaljeva, uz granicu s Ganom. Važno je trgovačko, industrijsko (rafinerija nafte, proizvodnja cementa, brodogradnja) i prometno središte. Glavna je luka Toga, uvozno-izvozna luka za države zapadnoga Sahela koje nemaju izlaz na more (Burkina Faso, Niger i Mali) te važna prekrcajna luka (s broda na brod; ukupni promet 29,6 milijuna tona, od toga prekrcaj 20,1 milijun tona, 2021). U lučkome robnom prometu prevladava izvoz fosfata, kakaovca, kave, pamuka i proizvoda od palme; u novije je doba osobito porastao kontejnerski promet (dva milijuna TEU, 2021). Unutar lučkoga prostora velika je ribarska luka i terminal za tankere. Turizam (hoteli uz obalu Gvinejskoga zaljeva). Ostatci kolonijalne arhitekture u njemačkome neogotičkom stilu (Palače guvernera, katedrala Svetog srca/Sacré-Cœur). Sveučilište (osnovano 1970); nacionalni muzej (osnovan 1975). Željezničkim prugama za Kpalimé, Aného i Blittu, izgrađenima u kolonijalno doba, sporadično se odvija teretni promet. Međunarodna zračna luka (Tokoin/Gnassingbé Eyadéma). – Osnovan je 1897. kao glavni grad njemačke kolonije Togolanda. Tijekom I. svjetskoga rata grad su napustili njemački gospodarstvenici, a doseljavanjem francuskih (i u manjoj mjeri engleskih) započele su investicije u prometnu i drugu infrastrukturu (vodovodi, elektrifikacija), koje su se nastavile i nakon stjecanja neovisnosti Toga 1960. Poboljšanje infrastrukture dovelo je do snažnoga demografskog razvoja grada. U Loméu je 1975. potpisan sporazum o trgovini i pomoći između Europske ekonomske zajednice i 71 afričke, karipske i pacifičke zemlje, te 1999. Loméjski mirovni sporazum između zaraćenih strana u građanskome ratu u Sijera Leoneu.
