Latvija

ilustracija
LATVIJA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10

Latvija (Latvijas Republika; također Letonija), država u sjeveroistočnoj Europi, na obali Baltičkoga mora, između Estonije na sjeveru (duljina granice 339 km), Rusije na istoku (217 km), Bjelorusije na jugoistoku (141 km) i Litve na jugu (453 km). Obuhvaća 64 589 km².

Prirodna obilježja

Latvija leži u zapadnom dijelu Istočnoeuropske nizine. Osnovna su obilježja reljefa u unutrašnjosti izmjena nizina i morenskih uzvisina. Oko 57% površine zemlje niže je od 100 m, a samo 2,5% izdiže se iznad 200 m nadmorske visine. Reljef je uglavnom oblikovan pleistocenskom glacijacijom. Devonske pješčenjake, od kojih je Latvija pretežito građena, prekrivaju pleistocenski morenski i pješčani nanosi. Uz obalu Baltičkoga mora, iza pojasa dina visine do 40 m, pruža se nizina širine 2 do 50 km. U središnjem dijelu zemlje, između Riškoga zaljeva i granice s Litvom, proteže se plodna Srednjolatvijska ravnica s nizinom Zemgale. Zapadno od ravnice morenska je uzvisina Kursa koju rijeka Venta dijeli na zapadni (visina do 184 m) i istočni dio (do 143 m). Istočno od Srednjolatvijske ravnice niz je morenskih uzvišenja od kojih se ističu uzvisina Vidzeme s najvišim vrhom Latvije (Gaizinkalns 312 m) u središnjem i uzvisina Latgale (289 m) u jugoistočnom dijelu zemlje. Između tih dviju uzvisina pruža se Istočnolatvijska ravnica s Lubanskom nizinom, ispresijecana mnogim jezerima i močvarama. Obala Baltičkoga mora s Riškim zaljevom niska je, pješčana i slabo razvedena; južno od Ventspilsa mjestimice je strma.

Klima je umjereno kontinentalna, pod jakim utjecajem atlantskih zračnih masa koje ublažavaju klimu, osobito priobalnoga dijela zemlje. Srednja siječanjska temperatura zraka kreće se od –2,6 °C na zapadu (Liepāja) do –6,6 °C na istoku (Daugavpils), a srednja srpanjska od 16,8 °C (Liepāja) do 17,6 °C (Daugavpils). Godišnja količina oborina iznosi 550 do 600 mm u priobalju i u nizinama, a 700 do 800 mm na uzvišenjima. Latvija ima tek 30 do 40 sunčanih dana godišnje.

Gusta riječna mreža ravnomjerno je razvijena. Sve rijeke pripadaju slijevu Baltičkoga mora. Glavne su Zapadna Dvina (Daugava; 357 km u Latviji), Gauja (452 km, najdulja u zemlji), Lielupe i Venta. Najviši im je vodostaj u proljeće, a najniži zimi. Glavninu od približno 3000 pretežito ledenjačkih jezera čine mala i plitka jezera; najveće je jezero Lubāns (63,5 km²), a najdublje Drīdzis (65,1 m). Najviše ih je na jugoistoku zemlje (oko 40%) i u priobalnoj nizini.

Šume prekrivaju 41,1% površine zemlje; prevladavaju četinjače (bor, smreka). U močvarnim područjima rastu breza i joha.

Stanovništvo

S 2 070 371 stanovnikom (popis 2011) ili 32,1 st./km² Latvija se ubraja u najrjeđe naseljene države Europe. Stanovništvo je neravnomjerno raspoređeno; glavnina je u području plodne Srednjolatvijske nizine, osobito oko gradova Riga, Jelgava i Jūrmala, gdje na 6% teritorija živi oko 45% stanovnika. Najrjeđe je naseljeno baltičko priobalje na krajnjem zapadu zemlje (okolica Ventspilsa), gdje živi manje od 6 st./km². Broj stanovnika unutar granica današnje Latvije početkom XX. st. iznosio je oko 2,5 milijuna, za I. i za II. svjetskog rata znatno se smanjio zbog ratnih žrtava i masovnih deportacija, a u poslijeratnom je razdoblju rastao sve do početka 1990‑ih (2 666 567 st., popis 1989), ponajviše zbog useljivanja stanovništva iz drugih dijelova SSSR‑a. U međupopisnom razdoblju 1989–2000. broj stanovnika opet se smanjio, za 289 184 st., odnosno za 10,8% (najviše se ljudi iselilo 1992., čak 60 000), a 2000–2011. za 307 012 st. ili 12,9%. Pad broja stanovnika posljedica je u prvom redu negativne stope prirodnoga priraštaja (–4,1‰ u 2007–2011., među najnižima u svijetu) te i dalje većeg iseljivanja od useljivanja (u posljednjem međupopisnom razdoblju iselilo je 211 400 st.). Iseljava najviše mlado stanovništvo u dobi 23 do 30 godina života radi školovanja i traženja posla. Udjel Latvijaca (Letonaca) u populaciji zemlje tijekom XX. st. neprestano se smanjivao; 1935. god. činili su 75,5% stanovništva, 1959. god. 62,0%, 1989. tek 52,0%, a nakon odcjepljenja od Sovjetskoga Saveza počeo je rasti (57,7% u 2000. i 62,1% u 2011). Istodobno je udjel Rusa zbog useljivanja porastao s 10,6% u 1935. na 34,0% u 1989., a potom se zbog iseljivanja nakon raspada SSSR‑a smanjio na 29,6% u 2000. i 26,9% u 2011. Od ostalih naroda (2011) najviše je Bjelorusa (3,3%), Ukrajinaca (2,2%), Poljaka (2,2%) i Litavaca (1,2%). Službeni je latvijski (letonski) jezik. Vjernici su (2011) pretežito evangelici‑luterani (34%), rimokatolici (24%) i pravoslavci (18%). Natalitet iznosi samo 9,1‰ (najniži u Europi), mortalitet 14‰ (među najvišima u Europi), a smrtnost dojenčadi 6,7‰ (2011). Starenje stanovništva očituje se u dobnom sastavu: u dobi je do 14 godina 14,2% (2011; 18,1% u 2000), u dobi od 15 do 59 godina 61,6‰, a u dobi od 60 i više godina 24,2% stanovništva. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 8,6%, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 23,4%, a u uslužnim djelatnostima 68,0% stanovništva (2009). Sveučilišta su u Rigi (osnovano je 1919), Daugavpilsu i Liepāji. Glavni i najveći grad je Riga (latvijski Rīga) sa 658 640 st. (2011; 31,8% stanovništva Latvije). Ostali su veći gradovi Daugavpils (93 312 st.), Liepāja (76 731 st.), Jelgava (59 511 st.), Jūrmala (50 840 st.), Ventspils (38 750 st.) i Rēzekne (32 328 st.); svi su smješteni na obali mora ili rijeke. U gradovima živi 68,0% stanovništva (2005).

Gospodarstvo

Državna neovisnost 1991. ostvarena je u uvjetima raspada socijalističkoga sustava, gospodarske depresije i potrebe za brzom ekonomskom tranzicijom. Godine 1993. uvedena je konvertibilna nacionalna valuta te su pokrenute gospodarske reforme. Vrijednost BDP-a uvećana je s 5,7 milijarda USD (1995) na 35,5 milijarda USD (2008), a potom je bila u padu pod utjecajem svjetske financijske krize. Tijekom 2011–18. prosječan godišnji rast BDP-a iznosio je 3,6%. Godine 2017. vrijednost BDP-a bila je 30,4 milijarde USD, a 2018. je 34,8 milijarda USD; BDP po stanovniku je oko 18 090 USD (2018). U sastavu BDP-a (2017) vodeći je uslužni sektor (73,7%), a slijede industrijski (22,4%) i poljoprivredni (3,9%). Industrijsku ponudu čine vozila, poljoprivredni strojevi, električni uređaji, drvni proizvodi, lijekovi, hrana i dr. U poljoprivrednoj ponudi prevladavaju žitarice, šećerna repa i povrće, uz ribolov te uzgoj svinja, goveda, peradi i dr. Od prirodnih bogatstava važnija su ležišta ugljena i dolomita, hidroenergetski potencijali i šume. Vrijednost izvoza 2017. bila je 12,8 milijarda USD, a uvoza 15,7 milijarda USD. Glavninu izvoza čine vozila, tehnički uređaji i oprema, hrana, drvo i tekstil, dok u uvozu prevladavaju naftni derivati, kemikalije, strojevi, automobili i dr. Prema udjelu u izvozu (2017) vodeći su partneri Litva (15,8%), Rusija (14%), Estonija (10,9%), Njemačka (6,9%) i Švedska (5,7%); najveći dio uvoza odnosi se na Litvu (17,6%), Njemačku (11,7%), Poljsku (8,7%), Estoniju (7,6%) i Rusiju (7,1%). Stopa nezaposlenosti smanjena je sa 16,2% (2011) na 7,4% (2018). Udjel je siromašnoga stanovništva 22,5% (2014). Veličina javnoga duga je 36,3% BDP-a (2017).

Promet

Željeznička mreža, koja ima veliku važnost u prijevozu roba iz Rusije i država bivšega SSSR‑a prema latvijskim lukama, duga je 1865 km (2011), a cestovna 69 687 km (2007). Glavne su luke Riga (34,1 milijuna tona, 2011) i Ventspils (28,5 milijuna tona), najveća na Baltiku za pretovar nafte (izvozna luka za rusku naftu), amonijaka i potaše (oko 20% svjetskog prometa, druga u svijetu) te Liepāja (4,9 milijuna tona). Redovite su trajektne veze sa švedskim i njemačkim lukama. Riječni se promet odvija na Zapadnoj Dvini (Daugava), a glavno je pristanište Daugavpils. Međunarodna je zračna luka Riga.

Novac

Novčana je jedinica euro (€; EUR); 1 euro = 100 centa. Do 1. I. 2014. novčana je jedinica bio lats (Ls; LVL); 1 lats = 100 santīmu.

Povijest

Na području Letonije živjela su od oko 4000. do 2000. pr. Kr. ugro-finska plemena. U II. tisućljeću pr. Kr. na jugu zemlje pojavili su se baltički Letonci. U XII. st. uspostavljene su balto-letonske države Talava i Ersika. Potkraj XII. st. počeo je prodor danskih i njemačkih feudalaca. Istodobno su iz svojega uporišta Rige, osnovanoga 1201., napadali vojnici Reda vitezova mača, koji se 1237. ujedinio s Njemačkim viteškim redom. Letonija i Estonija potpale su pod vlast države Njemačkoga viteškog reda, koji se polovicom XIII. st. ujedinio s Riškom nadbiskupijom i gradom Rigom u tzv. Livonsku konfederaciju. Ta se konfederacija održala do Livonskoga rata (1559–83), a nakon toga manji dio zemlje pripao je Dancima i Šveđanima, dok je veći 1561. potpao pod vlast poljsko-litavske države. Nakon Poljsko-švedskog rata, mirom u Olivi (Oliwi) 1660., Poljska je veći dio zemlje morala prepustiti Švedskoj, zadržavši samo južnu Letoniju. Mirom u Nystadu 1721. Švedska je to područje prepustila Rusiji, koja je ujedinila cijelu Letoniju pod svojom vlašću. God. 1817–19. bilo je ukinuto kmetstvo, ali je otkup zemlje, koja je ostala u vlasništvu vlastelina, bio omogućen tek nakon 1849. U to doba razvio se pokret Mladoletonaca, koji je radio na nacionalnom i gospodarskom preporodu zemlje. Za I. svjetskog rata, od 1914. do 1917., veći dio zemlje bio je pod njemačkom opsadom, a Brestlitovskim mirom Latvija je bila u potpunosti prepuštena Njemačkoj. Nakon Listopadske revolucije 1917. na jednome dijelu teritorija bila je uspostavljena sovjetska vlast, a na drugome je 1918. bila osnovana građanska vlada na čelu s Kārlisom Ulmanisom, koja je u građanskom ratu odnijela pobjedu i 1920. sklopila mir sa Sovjetskom Rusijom, a 16. II. 1922. proglasila Letoniju republikom. Demokratski poredak srušen je 1934. državnim udarom i zamijenjen diktaturom K. Ulmanisa. Nakon izbijanja II. svjetskog rata vlada je bila prisiljena 1939. potpisati sa SSSR-om sporazum o uzajamnoj pomoći i dopustiti mu stvaranje vojnih baza. Na temelju toga u lipnju 1940. sovjetske su postrojbe ušle u zemlju. U srpnju 1940. Latvija je bila proglašena Sovjetskom Republikom koja je početkom kolovoza 1940. bila, kao Letonska Sovjetska Socijalistička Republika, priključena SSSR-u. Za II. svjetskog rata zemlja je bila od 1941. do 1944. pod njemačkom okupacijom. Pošto su sovjetske postrojbe zaposjele Letoniju, napustilo ju je oko 100 000 njemačkih i švedskih izbjeglica. Nakon II. svjetskog rata Lavija je bila pod sovjetskom dominacijom; sjeveroistočno područje s gradom Abrene (preimenovanim u Pitalovo), bilo je priključeno Ruskoj SFSR. Latvijska SSR bila je izložena snažnoj rusifikaciji i naseljivanju ruskog stanovništva; postala je jedna od industrijski razvijenijih sovjetskih republika. S raspadom Sovjetskoga Saveza bio je obnovljen višestranački sustav (1990), a 21. VIII. 1991. proglašena je neovisnost. God. 1990–93. predsjednik je bio Anatolijs Gorbunovs, a 1993–99. Guntis Ulmanis. Ruska vojska postupno se povukla do kraja kolovoza 1994., a položaj ruske manjine postao je sporan u odnosima s Rusijom. Tijekom 1990-ih povremeni su sporovi s Estonijom i Litvom oko morskih granica. Od 2004. Latvija je članica NATO-a i Europske unije. Na parlamentarnim izborima pobjeđivale su stranke desnice i desnoga centra; tijekom 2009–14. predsjednik više koalicijskih vlada bio je Valdis Dombrovskis. Na položaju predsjednika republike bili su Vaira Viķe Freiberga (1999–2007), Valdis Zalters (2007–11) i Andris Bērziņš (2011–15); od srpnja 2015. predsjednik je Raimonds Vējonis. Nakon parlamentarnih izbora u listopadu 2018. stvorena je koalicijska vlada (u siječnju 2019) koju vodi Arturs Krišjānis Kariņš (kandidat konzervativne stranke Jedinstvo; 2004–06. bio je ministar gospodarstva). U svibnju 2019. u parlamentu je za predsjednika republike izabran Egils Levits (na položaju je od srpnja 2019).

Politički sustav

Prema Ustavu od 15. II. 1922. Latvija je demokratska, parlamentarna republika. Predsjednik republike na čelu je države, bira ga parlament (Saeima) na razdoblje od 4 godine, može biti biran još jedan mandat; predsjednički kandidat mora imati najmanje 40 godina. Predsjednik republike zapovjednik je oružanih snaga, zastupa državu u međunarodnim odnosima, imenuje njezine diplomatske predstavnike, ratificira međunarodne ugovore. Vlada obavlja izvršnu vlast. Na prijedlog predsjednika republike parlament bira predsjednika vlade, a na njegov prijedlog bira članove vlade. Zakonodavnu vlast obavlja jednodomni parlament, koji ima 100 zastupnika, biraju ga građani izravno na općim izborima na razdoblje od 4 godine. Pravo glasa je opće i jednako za sve građane s navršenih 18 godina života. Administrativno je država podijeljena u 26 regija i 7 posebnih općina. Sudbenu vlast obavljaju regionalni, općinski i vojni sudovi te Vrhovni sud kojega sudce imenuje parlament. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 18. studenoga (1918).

Citiranje:
Latvija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35590>.