struka(e): geografija, opća | ostale književnosti | ekonomija | suvremena povijest i politika | politologija | povijest, opća
ilustracija
ZAMBIJA, položajna karta
ilustracija
ZAMBIJA, grb
ilustracija
ZAMBIJA, zastava
ilustracija
ZAMBIJA, berba agave
ilustracija
ZAMBIJA, Lusaka
ilustracija
ZAMBIJA, Lusaka, Nacionalni muzej
ilustracija
ZAMBIJA, sutjeska i brana Kariba na rijeci Zambezi
ilustracija
ZAMBIJA, željeznički most preko rijeke Zambezi i Viktorijini slapovi

Zambija (Zambia, Republika Zambija/Republic of Zambia), država u južnoj Africi, između DR Konga (prije Zair; duljina granice 1930 km) na sjeveru, Tanzanije (338 km) na sjeveroistoku, Malavija (837 km) na istoku, Mozambika (419 km), Zimbabvea (797 km) i Namibije (koridor Caprivi; 233 km) na jugu i Angole (1110 km) na zapadu; obuhvaća 752 612 km².

Prirodna obilježja

Najveći dio Zambije obuhvaća visoki ravnjak (1000 do 1360 m), građen pretežno od pretkambrijskih kristaličnih stijena koje su na zapadu prekrivene mlađim pješčanim naslagama. Visina ravnjaka lagano se spušta od granice s DR Kongom na sjeveru prema dolini Zambezija (329 m, najniža točka Zambije) na jugu. Zapadni je dio zemlje znatno jednoličniji od istočnoga, u kojem se s ravnjaka, raščlanjenoga pritocima Zambezija, izdižu osamljene uzvisine ili planinski lanci visine 1800 do više od 2100 m. Jugoistočni dio ravnjaka presječen je tektonskom dolinom rijeke Luangwe (pritok Zambezija) smjera pružanja sjeveroistok–jugozapad. Zapadno od nje strmo se izdiže gorje Muchinga (do 1892 m) koje se prema sjeveru postupno spušta prema močvarnom području oko jezera Bangweulu (leži na 1140 m visine). Najviše je područje na istoku, na granici prema Malaviju, gdje se nalazi visoki ravnjak Nyka s najvišim gorjem Mafinga Hills (2339 m).

Klima je tropska i suptropska, modificirana apsolutnom visinom; po Köppenovoj klasifikaciji najsjeverniji dijelovi zemlje te dijelovi sjeveroistoka i krajnjeg zapada imaju savansku klimu, najveći dio ostatka zemlje ima inačicu umjereno tople kišne klime – sinijsku klimu s vrućim ljetom, a dijelovi krajnjeg juga imaju vruću stepsku klimu. Razlikuju se tri razdoblja: hladno i suho (svibanj–kolovoz), vruće i suho (rujan–listopad) te vruće i vlažno razdoblje (studeni–travanj; česti pljuskovi i oluje). Srednja temperatura siječnja iznosi 20 °C, a srpnja 15 do 20 °C; godišnja količina oborina iznosi od 500 mm na jugu zemlje do 1500 mm na sjeveru.

Glavnina teritorija (oko 3/4) pripada porječju Zambezija (slijev Indijskog oceana), a manjim dijelom porječju Konga (pritoci Luapula, Chambeshi; slijev Atlantskog oceana). Najveća je rijeka Zambezi; protječe zapadnim i južnim dijelom (djelomično granična rijeka prema Namibiji i Zimbabveu). Sa sjeverozapada prima glavni pritok Kafue, a sa sjeveroistoka Luangwu. Veće je jezero Bangweulu. Zambiji pripada dio jezera Mweru i južni dio jezera Tanganyika; najveće je umjetno jezero Kariba (5580 km²) na Zambeziju, na granici Zambije i Zimbabvea, a na rijeci Kafue je 1970-ih izgradnjom brane Itezhi Tezhi nastalo jezero površine oko 390 km², a brane Kafue jezero površine 809 km². Zbog mnogih brzaca i vodopada (poznati su Viktorijini slapovi na Zambeziju) i velika kolebanja vodostaja, rijeke nisu pogodne za plovidbu, ali iskorištavaju se za proizvodnju električne energije.

U sjevernome dijelu Zambije prevladava savana sa svijetlim šumama, a u južnome, s dolinama Zambezija i Luangwe, savana s trnovitim žbunjem i drvećem baobaba. Među mnogim nacionalnim parkovima ističu se South Luangwa, Kafue i Lower Zambezi.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2022. u Zambiji živi 19 610 769 st. (prvi rezultati). Prema prvome popisu (1969) broj stanovnika iznosio je 4 056 955 st., 2000. godine 9 885 591 st., a 2010. godine 13 092 666 st. Prosječna je gustoća naseljenosti 26,1 st./km² (2022; 13,1 st./km², 2000), dok je 1969. iznosila samo 5,4 st./km². Razlike unutar zemlje velike su; najveća je gustoća naseljenosti u središnjem dijelu, u širem području Lusake (140,1 st./km²) i Copperbeltu (88,0 st./km²), a najmanja na sjeverozapadu (10,1 st./km²) i zapadu (10,8 st./km²). Stanovnici su uglavnom pripadnici bantuskih naroda; najbrojnije su etničke skupine Bemba (21,0% st., 2010; prevladavaju u sjeveroistočnome i središnjem dijelu zemlje), Tonga (13,6%; na jugu i u središnjem dijelu), Čičeva (Chewa, 7,4%), Lozi (5,7%), Nsenga (5,3%), Tumbuka (4,4%) i Ngoni (4,0%). Za kolonijalne su se vladavine doseljavali Europljani i stanovnici Indijskog potkontinenta (Indijci, Pakistanci i dr.); nakon proglašenja neovisnosti (1964), Europljani su se najvećim dijelom iselili (1956. bilo ih je približno 65 300), dok su Azijci (5450 osoba) uglavnom ostali. Službeni je jezik engleski, a rašireni su i jezici bemba (33,5% stanovništva, 2010), čičeva (chewa, njanja; 14,8%), tonga (11,4%), lozi, nsenga i dr. Prema vjeroispovijesti prevladavaju kršćani (95,5%, 2010; protestanti 75,3%, rimokatolici 20,2%); pripadnici tradicionalnih vjerovanja čine 2,0%, ateisti 1,8%, a muslimani 0,5% stanovništva. Broj stanovnika se od prvoga popisa (1969) povećao četiri puta, a u posljednjem međupopisnom razdoblju (2010–22) za 49,8%; najveći porast je bio u sjeverozapadnome (74,7%, 2010–22) i središnjem dijelu (72,3%) zemlje. Prosječni se godišnji porast broja stanovnika u drugoj polovici XX. st. usporavao; u razdoblju 1969–80. iznosio je 3,1%, 1980–90. smanjio se na 2,7%, a 1990–2000. na 2,4%, da bi se od 2000. stopa porasta opet povećala, u prosjeku na 3,4% godišnje 2010–22. Visok porast rezultat je visokoga prirodnog priraštaja (37,9‰ u razdoblju 1990–95., a 30,1‰ 2010–15); natalitet iznosi 42,4‰ (2015; svjetski prosjek 20‰, afrički 36‰), a mortalitet 13,1‰ (svjetski prosjek 8‰, afrički 10‰). Smrtnost dojenčadi smanjila se sa 123‰ u 1990. na 110‰ u 2000. te na 69,8‰ u 2020. Zbog visoka udjela stanovništva zaražena HIV-om (11,1%, 2021., među najvišima u svijetu), malarije i drugih bolesti, siromaštva i slabe zdravstvene skrbi, očekivano je trajanje života nisko, za žene rođene 2010. iznosi 53,0 godine, a za muškarce 49,0 godina. Stanovništvo je zbog visoka nataliteta vrlo mlado; u dobi je do 14 godina 45,6%, od 15 do 64 godine 51,8%, a u dobi od 65 i više godina samo 2,6% stanovništva (2010). Ekonomski je aktivno 8 149 797 st. (2015); u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 57,8%, rudarstvu, industriji i građevinarstvu 10,2%, a u uslužnim djelatnostima 32,0% radne snage (2021). Nepismeno je 14,9% stanovništva starijega od 15 godina (2015). S udjelom gradskoga stanovništva od 40% (2022; 35% u 2000) Zambija se ubraja među urbaniziranije države supsaharske Afrike. Najveći udjel gradskoga stanovništva imaju gospodarski najrazvijenija područja Copperbelt (83%, 2022) i Lusaka (82%), a najmanji Muchinga (13%); u slamovima živi više od polovice populacije (2018). Glavni je i najveći grad Lusaka (2 204 059 st., 2022); veliki su gradovi još i Kitwe (501 360 st., 2010), Ndola (624 579 st., 2022), Kabwe (299 206 st., 2022), Chingola (185 246 st., 2010), Mufulira (151 309 st., 2010), Livingstone (134 349 st., 2010) i Chipata (116 627 st., 2010).

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Zambija je ostala među siromašnijim zemljama iako ima znatna prirodna bogatstva, ležišta rude bakra, kobalta, nikla i mangana, zatim zlato, srebro, sumpor, i dr. Posjeduje i znatne hidroenergetske potencijale (2020. hidroelektrane ostvaruju 85,5% od ukupno proizvedene električne energije). Siromašno je oko 50% stanovništva, a stopa nezaposlenosti je 13% (2021). Gospodarstvo opterećuje raširenost korupcije, nerazvijenost infrastrukture, nedostatak obrazovane radne snage, te velik broj oboljelih od HIV-bolesti (11% stanovništva starijega od 15 godina, 2021). BDP je 2000. iznosio 3,5 milijarda USD (po stanovniku 364 USD), a najveći je bio 2013. u vrijednosti od 28 milijarda USD (oko 1840 USD po stanovniku). Gospodarstvo je ovisno o rudarstvu (napose proizvodnji bakra), koje 2019. ostvaruje 77% izvoza i 28% državnih prihoda. Zambija je 2020. bila sedmi proizvođač bakra u svijetu (853 000 t, približno 4% svjetske proizvodnje); zalihe rude bakra procjenjuju se na 21 milijun tona (oko 2,3% svjetskih zaliha). Najviše je rudnika u pokrajini Copperbelt, u području prema Demokratskoj Republici (DR) Kongu (ondje industrija potroši oko 70% od ukupno proizvedene električne energije u zemlji). Industrija bakra bila je nacionalizirana nakon stjecanja neovisnosti (1964), a početkom 1990-ih privatizirana. U toj su industriji strane investicije (uglavnom iz Kanade, Australije, SAD-a i Kine) najveće, a potom u građevinarstvu, energetskom sektoru i dr. (2007. ostvarene su najveće izravne strane investicije, u vrijednosti od 1,3 milijarde USD). Godine 2021. ostvaren je BDP u vrijednosti od 22,1 milijarde USD (oko 1137 USD po stanovniku). U sastavu BDP-a vodeći je uslužni sektor (oko 56%), a slijede industrijski (41%) i poljoprivredni (3%). U poljoprivrednoj su ponudi šećerna trska, tapioka, kukuruz, soja, duhan, pamuk, suncokret, kava, cvijeće, razno povrće, i dr. U industrijskoj ponudi prevladavaju bakar, kobalt, građevni materijal, hrana, pića, cigarete, tekstil, i dr. Vrijednost robnog izvoza 2020. bila je 11 milijarda USD, a uvoza 5,7 milijarda USD. Oko 85% izvoza odnosi se na bakar (rude i prerađevine), a ostatak čine zlato, duhan, šećer, kukuruz, soja, nikal, sumpor, kobalt, mangan, i dr. Većinu uvoza čine strojevi i industrijska oprema, naftni derivati, kemikalije, vozila, lijekovi, plastični proizvodi, hrana, pića, roba široke potrošnje, i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Švicarska (31,6%), Kina (14%), Namibija (12,3%), DR Kongo (8,6%), Singapur (8,3%) i Ujedinjeni Arapski Emirati (5,6%). Najviše uvozi iz Južnoafričke Republike (30,7%), Kine (15,9%), Ujedinjenih Arapskih Emirata (8,7%), DR Konga (6,4%) i Indije (5,2%). Veličina je javnoga duga oko 120% BDP-a (2021).

Promet

Željeznička mreža duga je 2922 km (2018), a cestovna 67 671 km, od čega je asfaltirano 6476 km. Zbog unutrašnjega kopnenog smještaja Zambija je orijentirana na luke susjednih zemalja (Tanzanija, Angola, Mozambik, Južnoafrička Republika). Dva su glavna željeznička pravca: srednjim dijelom prolazi pruga iz DR Konga kroz Ndolu, Kapiri Mposhi, Lusaku, Livingstone i dalje u Zimbabve, a od Kapiri Mposhija odvaja se pruga za Tanzaniju (Dar es Salaam; izgrađena 1975); pruga Chipata–Mchinji (Malavi), izgrađena 2010., omogućila je spajanje na željezničku mrežu Malavija (do luke Nacala) i Mozambika (luka Beira). Izgradnjom mosta Katimo Mulilo na Zambeziju kraj grada Sesheke (2004) omogućen je cestovni promet iz Copperbelta i DR Konga kroz koridor Caprivi prema namibijskoj luci Walvis Bay. Smjer i količina robnoga prometa pojedinim pravcima često su ovisili o političkom stanju u susjednim zemljama (rat u Angoli i dr.). Duljina unutrašnjih vodenih putova iznosi 2250 km; plovidba se odvija rijekama (Zambezi, Luapula) i jezerima (Tanganyika, Mweru, Kariba, Bangweulu). Rafinerija nafte u Ndoli naftovodom (1710 km) je povezana s Dar es Salaamom (Tanzanija). Glavna je međunarodna zračna luka Lusaka (Kenneth Kaunda), a veće su još Livingstone, Ndola, Chipata, Mfuwe i Solwesi.

Novac

Novčana je jedinica kwacha (ZK; ZMW); 1 kwacha = 100 ngweea.

Povijest

Prvi tragovi naseljenosti na zambijskom području mogu se pratiti od paleolitika. Mnogobrojni nalazi, posebno s arheoloških nalazišta u rudniku u gradu Broken Hill (danas Kabwe), gdje su 1921. otkriveni ostatci pračovjeka (lubanja odrasloga čovjeka), svjedoče o ranoj nastanjenosti današnjega zambijskoga teritorija (→ rodezijski čovjek). Starosjedioce Bušmane i Hotentote potisnuli su narodi Bantu. U XVII. st. plemena Barotse stvorila su državnu zajednicu (Barotseland) u području gornjega Zambezija, a sjeverno od njih istodobno je bio stvoren plemenski savez Bemba. U prvoj polovici XIX. st. doselila su se u pogranični kraj prema Malaviju Zulu plemena Ngoni, koja su, pokorivši domaće stanovništvo, formirala svoju državu. Prvi Europljanin u Zambiji bio je portugalski istraživač Francisco José Maria de Lacerda y Almeida 1798., ali je prvo znanstvenoistraživačko putovanje ono Davida Livingstonea, koji je 1851. posjetio Barotseland te došao do gornjega toka Zambezija; 1852. otkrio je njegov izvor. Pošto je Britanska južnoafrička kompanija dobila od vladara Barotselanda trgovačke i prerađivačke koncesije, Velika Britanija proglasila je nad tim područjem (Sjeverozapadna Rodezija) svoj protektorat. U tijeku 1890/91. postignut je sporazum između Velike Britanije i Portugala o razgraničenju kolonijalnih posjeda. Istodobno su Britanci osigurali za sebe i Sjeveroistočnu Rodeziju, kojom su potpuno zavladali tek nakon što su svladali ustanak Ngona 1897. Oba ta područja – kojima je upravljala Južnoafrička kompanija – sjedinjena su pod imenom Sjeverna Rodezija. Godine 1924. bila je isplaćena Britanska južnoafrička kompanija i protektorat Sjeverna Rodezija došao je pod izravnu britansku upravu. Borba za neovisnost dobila je velik zamah nakon II. svjetskog rata.

Godine 1953–63. Sjeverna Rodezija bila je u Federaciji Rodezija i Njasa, s Južnom Rodezijom (od 1980. Zimbabve) i Njasom (od 1964. Malavi). Rasističkomu bjelačkom režimu protivio se Afrički nacionalni kongres (ANC); njegov glavni tajnik (1953–58) Kenneth Kaunda osnovao je ANC Zambije (1958), koji je ubrzo bio zabranjen, te Ujedinjenu stranku nacionalne neovisnosti – UNIP (1959). Na izborima za Zakonodavno vijeće 1962. prevlast su osvojile crnačke stranke. Rasformiranjem Federacije Rodezija i Njasa, 1. I. 1964., Sjeverna Rodezija postala je britansko samoupravno područje. U siječnju 1964. UNIP je pobijedio na parlamentarnim izborima te je 24. X. 1964. proglašena neovisnost (uveden je državni naziv Zambija, prema rijeci Zambezi). Kaunda je postao premijer i ubrzo predsjednik (1964–90), uspostavio je autoritarnu vladavinu te je 1972., nakon porasta etničkih napetosti, uveo socijalistički jednostranački režim. Zambija je tada pomagala crnačke oslobodilačke pokrete na jugu Afrike te je bila izložena povremenim napadima rasističkih režima Rodezije i Južnoafričke Republike. Sredinom 1980-ih bilo je više štrajkova i socijalnih nemira, a početkom 1990-ih došlo je do demokratizacije. Na slobodnim izborima u listopadu 1991. pobijedio je Frederick Chiluba, vođa Pokreta za višestranačku demokraciju – MMD (osnovanoga 1990); reizabran je 1996. Potkraj 1990-ih i početkom 2000-ih povremeni su pogranični sporovi sa Zimbabveom i Mozambikom. Iz redova MMD-a predsjednici su bili Levy Mwanawasa (2002–08) i Rupiah Banda (2008–11). Početkom 2000-ih povremeni su zahtjevi za neovisnošću Bartoselanda; u njegovoj povijesnoj prijestolnici Mongu (glavnom gradu Zapadne pokrajine) u siječnju 2011. u prosvjedima je više poginulih. Na predsjedničkim izborima u rujnu 2011. pobijedio je Michael Sata (od 2001. predvodio je oporbeni Patriotski front). Nakon njegove smrti 2014. održani su predsjednički izbori (2015. i 2016) na kojima pobjeđuje Edgar Lungu, ministar obrane 2013–15 (predvodio je Patriotski front koji je imao prevlast u parlamentu nakon izbora 2011. i 2016). Njegov protukandidat Hakainde Hichilema (vođa oporbene Ujedinjene stranke za nacionalni razvoj – UPND) osporavao je izborni rezultat, koji je na kraju potvrdio ustavni sud. Hichilema je 2017. bio zatvoren nekoliko mjeseci, pod optužbom za ugrožavanje predsjednika republike (EU i SAD tražili su njegovo oslobađanje). Do smjene vlasti došlo je na općim izborima u kolovozu 2021., kada je vodeći u parlamentu postao UPND a H. Hichilema izabran za predsjednika republike.

Politički sustav

Prema Ustavu od 1991 (izmjene 1996), Zambija je republika, unitarna država s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike državni je poglavar i ima izvršnu vlast, u obnašanju koje mu pomaže kabinet, čije članove (ministre) imenuje iz redova Nacionalne skupštine. Predsjednik se bira na općim izborima za razdoblje od 5 godina (nakon dvaju uzastopnih mandata nema pravo na ponovnu kandidaturu). Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština, koja ima najviše 158 zastupnika biranih za razdoblje od 5 godina (150 zastupnika biraju državljani na općim izborima, a 8 imenuje predsjednik republike). Biračko je pravo opće i jednako, imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obnašaju Vrhovni sud i Visoki sud. Administrativno je država podijeljena na 9 pokrajina. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 24. listopada (1964).

Političke stranke

Ujedinjena stranka nacionalne neovisnosti (United National Independence Party – akronim UNIP), osnovana 1959., stranka je ljevice. Bila je na vlasti od 1964. do višestranačkih izbora 1991. na čelu s predsjednikom države Kennethom Kaundom. Vodeća je u oporbi 1991–96., a potom joj politički utjecaj slabi (na izborima 2006. nastupa u savezu s UPND-om te je ponovno u oporbi). Od 2011. na izborima ne uspijeva ući u parlament. Pokret za višestranačku demokraciju (Movement for Multi-Party Democracy – akronim MMD), osnovan 1990., stranka je lijevoga centra. Izbornom pobjedom 1991. okončala je jednostranački režim UNIP-a. Apsolutnu zastupničku većinu imala je i nakon izbora 1996., a relativnu većinu poslije izbora 2001. i 2006. Stranački kandidati pobjeđuju na predsjedničkim izborima 1991., 1996 (Frederick Chiluba), 2001., 2006 (Levy Mwanawasa) i 2008 (Rupiah Banda). Na izborima 2011. osvaja drugo mjesto po broju zastupnika (iza PF-a), te predvodi oporbu. Nakon izbora 2016. ima tek nekoliko zastupnika, a 2021. ne uspijeva prijeći izborni prag. Ujedinjena stranka za nacionalni razvoj (United Party for National Development – akronim UPND), osnovana potkraj 1998., liberalna je stranka. Među vodećim je oporbenim strankama od izbora 2001 (na izborima 2006. bila je u savezu s UNIP-om), 2016–21. bila je jedina oporba vladajućem PF-u. Na vlasti je od 2021 (s natpolovičnom parlamentarnom većinom), a stranački vođa (od 2006) Hakainde Hichilema pobijedio je na predsjedničkim izborima. Patriotski front (Patriotic Front – akronim PF), osnovan 2001 (odvajanjem od MMD-a), stranka je ljevice. Na izborima 2006. stranka osvaja drugo mjesto po broju zastupnika (iza MMD-a) i vodeća je u oporbi. Na vlasti je bila 2011–21 (relativnu zastupničku većinu imala je od 2011., a apsolutnu od 2016). Na izborima 2021. osvaja drugo mjesto po broju zastupnika (iza UPND-a), te je u oporbi. Iz vodstva stranke predsjednici republike bili su Michael Sata (2011–14) i Edgar Lungu (2015–21).

Književnost

Nakon stjecanja neovisnosti (1964), političke vlasti isticale su važnost kulture i kulturnoga naslijeđa te su poticale osnivanje umjetničkih i kazališnih skupina kao i održavanje tradicionalnih oblika kulturne djelatnosti (plesovi, različiti zanati i slično). Književnost se počela pisati na domaćim jezicima (bemba, tonga i lozi), a nastajala je i književnost na engleskom jeziku, koja je tematizirala uglavnom probleme iz prve faze postkolonijalnoga života (raspad tradicionalnoga života, susret Istoka i Zapada, različiti oblici ugnjetavanja i slično). Na jeziku bemba romane i pjesme pisao je Stephen Andrea Mpashi (r. 1920), autor prvoga romana na tom jeziku (»Jackson postaje vojnik« – »Cekesoni aingila ubusoja«, 1950), duhovita prikaza života u vojsci. Njegova su djela (još četiri romana te povijesno djelo »Katolički svećenici stižu među Bembe« – »Abapatili bafika ku babemba«, 1956) nosila snažnu religioznu poruku te su ih često objavljivali kršćanski misionari u Zambiji. Kraj trgovine robljem i međusobna ratovanja neki su pisci vidjeli u uspostavi kolonijalne vlasti, kao npr. M. K. Chifwaila u romanu »Slava tvrdoglavoga siromaha« (»Ululumbi lwa mulanda kukakaata«, 1956), koji je objavio i zbirku narodnih priča »Nesreće nanesene samima sebi« (»Amalibu ya kuilombela«, 1958). Zbirku tradicionalnih priča naroda Bemba objavio je i svećenik Paul M. B. Mushindo (u. 1972): »Priče (s pjesmama i bez njih), koje pričaju u području Bemba« (»Imilumbe ne nshimi: shintu bashimika ku lubemba«, 1957). J. M. Bwalya (r. 1937) narodne je priče obradio u formi kratke priče (zbirka »Prosjak i druge priče« – »Umupushi na bambi«, 1970). Na engleskom jeziku pisao je Fwanyanga Matale Mulikita (1928–98), prvi zastupnik Zambije pri UN-u, autor drame »Shaka Zulu« (1967) i zbirke kratkih priča »Točka bez povratka« (»A Point of No Return«, 1968). Pisac Dominic Mulaisho (1933–2013) stekao je svjetski ugled romanima postkolonijalnog obzora (»Jezik nijemih« – »The Tongue of the Dumb«, 1971; »Dim koji tutnji« – »The Smoke That Thunders«, 1980), o političkim, socijalnim i rasnim odnosima na selu i kritičkom propitivanju djelovanja kršćanskih misionara. Pjesnik i kulturni djelatnik Maloma Katulwende (r. 1967) zapažen je romanom »Ogorčenost« (»Bitterness«, 2005), o životu mladih gradskih ljudi.

Citiranje:

Zambija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.7.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/zambija>.