Xi’an [ian] (pinyin; tradicionalno Hsian i Sian; 1932–43. Xijing [iiŋ]), glavni i najveći grad pokrajine Shaanxi, središnja Kina; 9 392 938 st. (2020). Leži u dolini rijeke Wei (pritok Huang Hea), na sjevernome podnožju planine Qin (Qinling, Chinling Shan). Snažno se razvio nakon II. svjetskog rata, kada su u njega bile preseljene mnoge tvornice i sveučilišta iz drugih gradova, te od 1980-ih, s početkom gospodarskih reformi u Kini. Razvijena je strojograđevna, tekstilna, metalna, kemijska, elektronička, farmaceutska, aeronautička industrija, proizvodnja porculana, baterija (među najvećima u svijetu), računalnih programa; turizam je važna gospodarska grana. Građen je u obliku pravokutnika i opasan bedemima (plan kopiran pri gradnji Pekinga). Među mnogim sačuvanim hramovima, grobnicama, utvrdama i ruševinama povijesnih spomenika ističu se zvonik iz doba dinastije Tang, pagode Velika divlja guska (VII. st.) i Mala divlja guska (VIII. st.), Velika džamija (XIV. st.) te kraljevske grobnice. Jako je znanstvenoistraživačko središte s više prestižnih sveučilišta (Sjeverozapadno sveučilište, Sjeverozapadno politehničko, Xidiansko, Xi’an Jiaotongsko i dr.) i fakulteta, znanstvenih i tehnoloških instituta; muzej Beilin ili Šuma stela (od 1992) sa zbirkom od približno 3000 stela (među najpoznatijima je nestorijanska stela) i mnogo kamenih kipova. Astronomski opservatorij Kineske akademije znanosti, osnovan 1966., danas je centar za određivanje kineskoga standardnog vremena. Smješten u središnjem dijelu zemlje, Xi’an je važno čvorište cesta i željezničkih pruga koje povezuju istočnu, primorsku Kinu sa zapadnom i s državama središnje Azije, te sjever i jug zemlje. Međunarodna zračna luka među najprometnijima je u Kini (47,2 milijuna putnika, 2019). Sjeveroistočno od grada nalazi se mauzolej Qin Shi Huangdija, prvoga cara dinastije Qin (Ch’in), s figurama kineskih ratnika od terakote u prirodnoj veličini, koji je 1987. uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Naselje na području današnjega grada postojalo je od XI. st. pr. Kr. Ondje je prvi car iz dinastije Han oko 200. pr. Kr. podignuo novu prijestolnicu Chang’an koji se potom do 100. pr. Kr. Dograđivao te postao jedan od najvećih gradova na svijetu, s mnogobrojnim palačama među kojima je glavna carska palača Weiyang (Beskrajna palača) bila najveća ikada izgrađena (gotovo sedam puta veća od pekinškoga Zabranjenoga grada). Chang’an je bio glavni grad Kine do 23., potom manjih kraljevstava u tzv. Doba prve podjele carstva pa ponovno jedinstvenog carstva za dinastija Sui (581–618., pod nazivom Daxing, kada je iznova sagrađen) i Tang (618–90. i 705–904) kada mu je vraćeno prethodno ime te je do sredine VIII. st. ponovno među najvećim i najraskošnijim gradovima na svijetu (po nekim izvorima i najveći, s oko milijun stanovnika unutar gradskih zidina i još milijun izvan zidina), poznat po kozmopolitskoj kulturi. U drugoj polovici VIII. st. i tijekom IX. st. u nekoliko su ga navrata osvajale i pljačkale pobunjeničke vojske te je 904. izgubio status prijestolnice i dotadašnje političko značenje iako, veličinom znatno smanjen, ostaje trgovačko središte, kao, uz Luoyang, istočna polazna točka Puta svile (opisuje ga i Marko Polo). Današnje ime dobio je 1369. U XX. st. bio je uporište komunista (1920-ih), a ondje je 1936. Čang Kaj-šek bio zarobljen te prisiljen sklopiti sporazum s komunistima s ciljem borbe protiv Japana.