Wilson [wi'lsən], Charles Thomson Rees, škotski fizičar (Glencorse, 14. II. 1869 – Carlops, 15. XI. 1959). Diplomirao (1892) na Sveučilištu u Cambridgeu. Radio na meteorološkoj postaji na Ben Nevisu (od 1894) i na Sveučilištu u Cambridgeu (od 1900). Istraživao je grmljavinske oluje, munje i kondenzaciju vodene pare. Primjenjujući svoja otkrića o grmljavinskom nevremenu izumio je zaštitu balona od udara groma. Istraživanje kondenzacije vodene pare u laboratorijskim uvjetima dovelo ga je 1912. do izuma Wilsonove komore, s pomoću koje se mogu promatrati tragovi električki nabijenih čestica (npr. α-čestica emitiranih iz radioaktivne tvari), jer one svojim električnim nabojem, duž staze kojom se gibaju, uzrokuju ionizaciju te potom kondenzaciju pare. Za to otkriće, koje je omogućilo ogroman napredak u poznavanju subatomskih čestica, dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1927 (s Arthurom Hollyjem Comptonom). Bio je član Royal Society od 1900.
