Wallis [wɔ'lis], John, engleski matematičar (Ashford, 13. XI. 1616 – Oxford, 28. X. 1703). Teolog, no posvetio se studiju matematike, pa je, iako samouk, postao 1649. profesor geometrije na Sveučilištu u Oxfordu. Svojim plodnim opusom, nizom originalnih ideja, preteča je skorih velikih otkrića u matematici, te je kao jedan od članova osnivača Royal Society u Londonu postao vodećim matematičkim autoritetom svojega doba. Njegova Aritmetika beskonačno malih (Arithmetica infinitorum, 1656), u kojoj se spretno služio Cavalierijevom metodom nedjeljivih, jedna je od najznačajnijih preteča infinitezimalnoga računa. Prvi je pokušao grafički predočivati imaginarne brojeve. Njegovo bavljenje problemom 5. Euklidova postulata značajno je zbog toga što je prvi doveo u vezu aksiom o paralelama i egzistenciju sličnih figura. U djelu Traktat o presjecima stošca (Tract on Conic Sections, 1655) opisao je krivulje koje se dobivaju presjekom stošca ravninom (→ konike). Uveo u upotrebu znak za beskonačno (∞).
