Van der Waals, Johannes Diderik

Van der Waals [vαn dər wa:'ls], Johannes Diderik, nizozemski fizičar (Leiden, 23. XI. 1837 – Amsterdam, 8. III. 1923). Studirao u Leidenu (1862–65), doktorirao u Hagu 1873., a od 1876. bio je prvi sveučilišni profesor fizike u Amsterdamu. Proučavao je plinovito i tekuće agregatno stanje tvari i postavio jednadžbu stanja realnoga plina i tekućina (→ plin; van der waalsova jednadžba). Bavio se dipolnim privlačnim silama (Van der Waalsove sile) koje su uzrok stvaranja veza među molekulama (Van der Waalsove veze) i dao važan doprinos razvoju molekularne fizike. Proučavao je površinsku napetost tekućina i proširio termodinamički pristup na teoriju kapilarnosti (1893). Bio je član Kraljevske nizozemske akademije umjetnosti i znanosti (od 1875). Za rad na jednadžbi stanja plina i tekućina nagrađen je Nobelovom nagradom za fiziku (1910). Po njem je nazvan krater na daljoj strani Mjeseca (Van der Waals).