Tiresija (grčki Τειρεσίας, Teiresías), u grčkoj mitologiji, slijepi tebanski prorok. Sin nimfe Harikle, Apolonove kćeri, i pastira Evera, otac proročice Mante. Uzrok njegove sljepoće i podrijetlo njegova proročkoga dara navode se u dvjema varijantama mita. Prema prvoj, oslijepila ga je Atena jer ju je ugledao dok se gola kupala, nakon čega mu je očistila uši s pomoću jezika zmije Erihtonija, kako bi mogao čuti i razumjeti jezik proročkih ptica. Prema drugoj je inačici Tiresija na gori Kileni ugledao parenje dviju zmija. Pošto su ga napale, ubio je štapom ženku i pretvorio se u ženu, postavši poslije glasovitom prostitutkom. Nakon sedam je godina na istome mjestu zatekao jednak prizor, ubio mužjaka zmije i vratio se u svoje muško obličje. S obzirom na njegovo iskustvo bivanja u ženskom i muškome tijelu, Zeus i Hera pozvali su ga da okonča njihovu raspravu uživa li u spolnom odnosu više žena ili muškarac. Tiresija je procijenio da žena uživa devet puta više od muškarca, na što se Hera razbjesnila i oslijepila ga, a Zeus ga nagradio dugovječnošću (živio je sedam generacija) i proročkim darom.
Osim što zauzima važno mjesto u mitu o dinastiji Kadmovića u Tebi, prisutan je kao lik u mitskim pričama (npr. o Heraklovu rođenju), te u književnosti u široku rasponu od Homera (Odiseja), tragedija Sofokla (Kralj Edip i Antigona) i Euripida (Feničanke i Bakhe), Pindarovih oda, Metamorfoza Publija Ovidija Nazona, sve do modernističke književnosti (drama Tiresijine sise Guillaumea Apollinairea, poema Pusta zemlja Thomasa Stearnsa Eliota i dr.).
